U novogodišnjoj kolumni, psihologinja Martina Trboglav piše o vječnoj potrazi svakog pojedinca – potrazi za srećom. Kako 2013. učinit pravom godinom za to?
Novogodišnja noć je iza nas. Želje još uvijek pristižu, lijepe riječi se nižu, čestitke pričaju priče o prekrasnim i važnim stvarima poput zdravlja, mira, ljubavi, uspjeha, zadovoljstva, ispunjenosti.
Svi mi, na više ili manje sličan način, kroz svoj život pokušavamo riješiti istu životnu jednadžbu – biti sretni! Na kojem god kontinentu odrasli, koje god rase bili, od kakvih god stavova, želja, navika bili izgrađeni, u pozadini svega je uvijek ista potreba. Potreba za srećom.
Potraga za srećom
Iz godine u godinu donosimo odluke, krećemo u nove izazove, iščekujemo trenutke koji stižu, nadajući se i težeći upravo tom neuhvatljivom, a opet sveprisutnom pojmu. I svaka nova godina neminovno nosi trenutke u kojima ćemo osjećati istinsku sreću (bilo zbog sitnog događaja ili velikih postignuća), kao i one momente u kojima ćemo čeznuti za tim osjećajem. Ti trenuci se, htjeli mi to ili ne, uvijek izmjenjuju. I jednako kao što dan ne postoji bez noći, ni bijelo bez crnog, upravo one situacije kad se osjećamo tužno, ljuto, prazno, nezadovoljno ili jednostavno ne onako kako bismo htjeli, daju nam mogućnost da prepoznamo „suprotan“ trenutak, kad tijelom poteku endorfini, naši hormoni sreće. Naravno, kako god nastojali doći do toga, i ma koliko bili uspješni u tome, svi želimo da rezultat životne jednadžbe bude u što većem plusu za minute, sate, dane sreće.
Međutim, sreća je kao gol u nogometu i koš u košarci. Ona dolazi kao rezultat ili, još bolje rečeno, nuspojava puta kojim kročimo. I da bismo uživali u benefitima koje donosi, bitno je svoju pažnju usmjeriti na ono što nas vodi ka tamo, umjesto pasivnog očekivanja da se odjednom sama od sebe pojavi.
Tri ključna sastojka
Zato sam, razmišljajući o tome što vam od srca želim u 2013., odlučila podsjetiti nas na možda ključne sastojke kojima baratamo u našoj životnoj jednadžbi. Imajući ih na umu i vodeći sustavno računa o njima, vjerujem da smo na dobrom putu ka slatkom uživanju u endorfinima. Pa krenimo redom...
1. Ja - Uče nas da izbjegavamo počinjati rečenicu s „ja“, jer to govori o sebičnosti, egoizmu, zaokupljenosti sobom. S druge strane, rijetko kad nas podučavaju da sve u našem životu uistinu kreće od nas samih.
Mi jesmo i trebamo biti odgovorni, prije svega, za sami sebe. Tek onda možemo krenuti u kvalitetnu interakciju sa svijetom. To znači brinuti o sebi, o svom mentalnom, emocionalnom i fizičkom zdravlju. To također znači imati na umu da o nama ponajprije ovisi kako ćemo „dozvoliti“ da događaji u okolini utječu na nas – na koji način ćemo ih interpretirati te hoćemo li ih iskoristiti u pozitivnom smjeru, ili ćemo dopustiti da nas odvuku u nekom neželjenom pravcu. Upravljačka komanda se nalazi unutar nas i jedino mi je možemo na pravi način aktivirati, kako bismo razvijali svoje potencijale, gradili željeni život i ostvarivali ono čemu težimo. (U protivnom, netko drugi će ju iskoristiti za svoje ciljeve.) Veliko je to majstorstvo, no nitko drugi osim nas ga ne može apsolvirati.
Ova godina još je jedna nova prilika da postanemo uspješniji upravljači našeg osobnog (svemirskog) broda, kojim plovimo kroz prostranstva života. Budite odlučni, ustrajni i hrabri u istraživanju mogućnosti koje vam stoje na raspolaganju (a vjerujte, jako su velike!), te ih iskoristite za ostvarivanje onoga o čemu sanjate, za čim težite.
2. Drugi - Ljudi su društvena bića. Kao takvi, imamo potrebu pripadati, biti povezani te se osjećati prihvaćeno i cijenjeno od strane drugih. No, ne zaboravimo, i drugi imaju tu istu potrebu. I najbolji način kako zadovoljiti vlastitu želju za povezanošću i pripadanjem je dati to isto drugima - pokazati im pažnju, poštivanje, slušati ih, ponekad slijediti, a ponekad voditi kad su im potrebni pomoć, podrška ili znanje koje im možemo dati. Osim toga, drugi su nama izvor ljubavi, učenja, novih uvida, perspektiva, koje nikad ne bismo mogli upoznati, a da nije njih. Ljudi oko nas čine nas bogatijima (jednako kao što to isto mi njima možemo i trebamo biti). Jer nitko od nas ne može sve sam. Ponekad nam je jednostavno potrebna pomoć.
Moći se osloniti na druge, imati povjerenja u njih, osjetiti da nismo sami, već da s nekim dijelimo i svoje uspjehe i manje lijepe trenutke, važan je izvor sreće i zadovoljstva. Zato je važno graditi kvalitetne odnose, pružiti iskrenu pažnju ljudima oko sebe, i općenito voditi računa o tom segmentu života, jer to je bogatstvo koje se ne može naplatiti nikakvim novcem, niti nadoknaditi bilo čim drugim. Samo tako ćemo i mi sami dobiti tuđu iskrenu pozornost, podršku, pomoć i ljubav, što je jedan od ključnih sastojaka sreće svakog pojedinca.
3. Mi - Brzina suvremenog života učinila nas je puno većim individualcima, nego što smo to ikad prije bili. Stalno jurimo za novim ciljevima, a aspiracije, kako osobne, tako i one zajedničke, su nikad veće.
Istovremeno, svi smo svjedoci situacije u kojoj osjećaj otuđenosti sve više prevladava, i to u različitim segmentima naših života. Organizacije se muče s nedostatkom lojalnosti i osjećaja povezanosti unutar svojih timova. Gledajući iz perspektive privatnog života, nikad nije bilo više razvoda. Političku scenu doživljavamo mjestom za ostvarivanje osobnih umjesto zajedničkih interesa, a istovremeno, i sa strane pojedinca, sve je manje prisutan angažman u kontekstu doprinosa široj zajednici. Čini se kao da sve više gledamo samo onaj uski dio našeg djelovanja, brinemo se da to što bolje funkcionira, puštajući „nekom drugom“ da na široj razini pokrene pozitivne promjene, pokaže inicijativu, učini nešto da svima bude bolje (bilo da je riječ o obitelji, timu, organizaciji ili širem društvu). S druge strane, svi smo sve nezadovoljniji takvom situacijom i osjećamo se bespomoćno, bez mogućnosti da napravimo željeni utjecaj.
Stara narodna kaže da su čovjek i magarac pametniji od čovjeka. I koliko god smiješno izreka zvučala, duboko vjerujem da se kao društvo trebamo puno više vratiti zdravom osjećaju povezanosti i odgovornosti ne samo za sebe, već za zajednicu koje smo dio. Kako bismo mogli ostvariti željeni utjecaj, i kako bismo bili oni koji grade, okupljaju, potiču i inspiriraju, za početak trebamo početi razmišljati da to jest naša uloga. Pritom, važno je podsjetiti se da i mi, kao pojedinci, jedino kroz pravu suradnju s drugima i zajedništvo možemo u potpunosti izbrusiti svoje potencijale, i ostvariti puno više, nego što bismo mogli sami. Pa sjetite se osjećaja kojeg imate kad ste zajedno s nekim osvojili neki novi vrh, što nikad niste ni sanjali da ćete uspjeti. Nije li upravo to onaj pravi, istinski osjećaj sreće, kojem svi toliko težimo?
I za kraj, odnosno kao početak…
… svima želim godinu punu istinskog posvećivanja i predanosti u izgradnji sva tri stupa na kojima se temelji sreća. Želim vam hrabrog i ispunjenog sebe, kao i kvalitetne, podržavajuće i inspirativne odnose s drugima. Također, držim fige da 2013. svima bude godina međusobnog povezivanja, građenja mostova i stvaranja uspješne suradnje, u kojoj ćemo i mi kao pojedinci moći zasjati svojim punim sjajem. Jednom kad ostvarimo pravi kontakt prvo sa sobom, a onda i sa drugima, i kad se zajedno povežemo oko iste ideje, želja i snova, spremni smo ostvariti čudesne stvari. Neka vam 2013. bude čudesna!
O autorici
Martina Trboglav, profesorica psihologije, radi kao viši konzultant u Ramiru, tvrtci koja se bavi organizacijskim razvojem i razvojem ljudskih potencijala. Certificirani je NLP trener, HNLP trener i NLP coach, hipnoterapeut te voditelj Ramiro Leadership NLP Academy. Specijalizirala se za područja komunikacijskih vještina, leadership, upravljanje promjenama i kreativnost. S entuzijazmom radi s organizacijama i pojedincima pomažući im osvijestiti svoje mogućnosti i razviti sve vještine potrebne za ostvarenje željenih ciljeva te kvalitetan i ispunjen život.
