Prije nego što počnu dijeliti lekcije Srbiji, hrvatski političari trebali bi dobro razmisliti o tome što je ostalo od propagirane hrvatske preobrazbe u modernu europsku državu.
"Aleksandar Vučić morat će se ponašati kao Ivo Sanader 2004. godine", upozorio je jučer laburist Dragutin Lesar, komentirajući premoćnu pobjedu bivšeg srpskog radikala, a sada lidera Srpske napredne stranke, na nedjeljnim parlamentarnim izborima u Srbiji.
Morat će se, kaže Lesar, odreći nacionalizma i Kosova i usmjeriti zemlju prema europskim integracijama.
Baš kao što se Sanader odrekao Rive i Ante Gotovine, odmaknuo od Franje Tuđmana i radikalne desnice, pomirio sa Srbima, poklonio u Jasenovcu, zatvorio par mafijaša i ratnih zločinaca, odmrznuo suradnju s Haagom, pacificirao ljevicu, očarao liberale, otvorio i umalo završio pregovore s EU.
A onda iza sebe ostavio pustoš.
Korupciju koja je sezala do samog državnog vrha, kriminal u svakoj pori društva, gospodarsku propast, politizirano pravosuđe i policiju, devastirane medije, klijentelizam i crne fondove.
Gadne su, dakle, te usporedbe.
Hrvatska preobrazba
Kao što su gadne i te famozne "preobrazbe". "Želim im puno uspjeha na onome što se zove europski put", komentirao je predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko. "Volio bih da Srbija doživi onu preobrazbu koju priča da želi. To bi bilo dobro".
I Hrvatska je svojedobno trebala proći preobrazbu na putu prema EU: riješiti se ratnog, autokratskog, obavještajnog, mafijaškog, kriminalnog nasljeđa devedesetih i pretvoriti se u modernu europsku demokraciju. U jednom trenutku, izgledalo je kao da će u tome uspjeti.
Da bi upravo tijekom te preobrazbe zaratila s Haagom, skrivala ratne zločince, manipulirala tajnim službama, upravljala pravosuđem, blokirala pregovore s EU, zabrazdila u neviđenu korupciju, a neposredno nakon što je postala članica EU eskalirala je ustašonostalgija, veliča se Ante Pavelić i skandira "Za dom spremni", nekažnjeno se poziva na mržnju prema Srbima u Vladi, forsiraju se nacionalni sukobi niskog intenziteta, manipulira prosvjedima protiv ćirilice, organiziraju stožeri koji pozivaju na rušenje aktualne vlasti, prijeti se Kevinim jamama i huška protiv "nenarodne vlasti i udbaških ubojica".
I sve to upravo pod upravljačkom palicom Tomislava Karamarka.
Naravno, ni Zoran Milanović ne zaostaje previše u toj hrvatskoj "preobrazbi". Od lexa Perković, preko napada na suce i sudove, do najnovijeg nalaza da je hrvatsko pravosuđe među najlošije ocijenjenim u Europskoj uniji. O gospodarstvu da se i ne govori.
Gotovo bi se moglo reći da se Hrvatska "preobrazba" toliko zahuktala da je umalo zatvorila krug. I za to je vjerojatno kriv Sanader, s onom svojom "petom brzinom" u pregovorima.
Uglavnom, Hrvatska bi trebala biti oprezna kad dijeli lekcije Srbiji, pogotovo Karamarko.
Odricanje prošlosti
Aleksandar Vučić jako se trudio u prvim intervjuima za hrvatske medije ostaviti pozitivan dojam. Odrekao se govora iz 1995. godine koji kruže hrvatskim medijskim prostorom (kao Sanader splitske Rive). govori da se Srbija treba "okrenuti budućnosti" (zvuči poznato?) i zaklinje se u modernizaciju i europski put Srbije.
Teško je reći kako će to točno izgledati. A još je teže povlačiti paralele i nametati usporedbe. Proeuropska Srbija ima na čelu države ima dvojicu bivših Šešeljevih radikala, Tomislava Nikolića i Aleksandra Vučića, s totalno devastiranom liberalnom oporbom, što dovoljno govori o njezinoj "preobrazbi".
Međutim, prije nego što se zabrine za srbijansku, Hrvatska bi trebala povesti računa o vlastitoj preobrazbi. I vidjeti što je od nje ostalo.
