Hrvatska misli da se odbijanjem presude Arbitražnog suda oko granice sa Slovenijom spasila gubitka teritorija. Sada se vraćamo na ono gdje je sve godinama zapinjalo: na bilateralne pregovore. Ali sa slabijom pozicijom
Sva sreća da je SDP-ova vlada uz pomoć tajnih službi poništila hrvatsko sudjelovanje u arbitražnom postupku pa sada ne moramo ozbiljno raspravljati o posljedicama sporazuma koji je potpisala HDZ-ova vlada.
O tome je li Hrvatska izgubila dio teritorija ili će ga tek izgubiti ili ga je već odavno izgubila.
Osim toga, ovaj ignorantski odnos hrvatske vlasti prema jučerašnjoj odluci Arbitražnog suda dao je priliku optuženiku Ivi Sanaderu da nam proda priču o svom junačkom otporu pritiscima da proda dio teritorija u zamjenu za ulazak u EU. Dao je priliku Zoranu Milanoviću da nas podsjeti na svoj repertoar izreka ("To je grupa samozvanaca") i na lekcije iz povijesti ("To je more koje smo uzeli Italiji"). Dao je šansu Ivi Josipoviću da nas podsjeti kako je kao predsjednički kandidat bio protiv arbitražnog sporazuma, a kao predsjednik se njime uopće nije zamarao.
I da se sjetimo kako je šef tajne službe koja je probila kompromitiranu arbitražu sada zadužen za vatrogasce.
Dobro da nije još gore
Osim toga, sreća je i što nismo na Arbitražnom sudu dobili sve što smo tražili, pa još i više od toga. Pa tako ne moramo sada plakati za prolivenim mlijekom.
Ili nam je njegovo prolijevanje dobro došlo kako bismo opravdali nagoviješteni gubitak morskog teritorija u arbitražnom postupku. Pa šatoraši i stožeraši mogu zasad mirno spavati.
Ipak, u moru reakcija iz kojih je običnom građaninu teško razaznati je li Hrvatska uopće nešto izgubila, je li nešto dobila i je li mogla izbjeći gubitak, ističu se opaske iskusnog diplomata Ivice Maštruka koji je otvorio par bitnih pitanja.
Prvo, Maštruko tvrdi da su izlazak iz arbitraže i nepriznavanje presude opasni jer u daljnjem postupku rješavanja graničnih pitanja Hrvatsku "prikazuju kao troublemakera".
Drugo, odbijanje arbitraže "sužava manevarski prostor Hrvatske u bilateralnim pregovorima". "Nema šanse da bilo koja Vlada bilo koje zemlje bilateralnim pregovorima odustane od kvadratnog metra svog teritorija, a da je ne proglase izdajničkom. Zato se i ide na arbitraže i sudove", izjavio je Maštruko za N1.
Za njega, ovo nepriznavanje arbitraže "ima teške političke posljedice" jer će "svaki budući sud ili bilateralni razgovori uzimati kao polaznu osnovu ovu odluku Arbitražnog suda".
Povratak na početak
Dakle, umjesto da se natežemo oko toga je li Hrvatska nešto izgubila ili dobila oko granice - a ni Slovenija nije dobila sve što je tražila - postavlja se pitanje što je dobila ili izgubila - politički.
I tu se vraćamo na ono od čega smo pobjegli prije sedam godina: na slovenske ucjene, ovoga puta ulaskom u Schengen, europske pritiske, poput jučerašnjih njemačkih, bilateralna natezanja, koja već kreću, i unutarnja politička trvenja oko toga tko će prodati teritorij.
Samo što smo, po Maštruku, sada još slabiji.
Arbitraža bi svakoj hrvatskoj vladi dala alibi za gubitak dijela teritorija. Kako će bilo koja vlada to opravdati u bilateralnim pregovorima?
Kad diplomati vode državu
Tim više što je hrvatska diplomacija, u državi kojom već godinama upravljaju karijerni diplomati (Sanader, Milanović, Plenković, Grabar-Kitarović), neaktivna, nekompetentna, nesposobna.
Hrvatska donedavno nije imala veleposlanike u najvažnijim svjetskim zemljama, na imenovanja ambasadora čekalo se po godinu dana, a ni imenovani kadar nije bio od pretjerane pomoći. Skupa s ministrima vanjskih poslova. Jučerašnji šamar njemačkog veleposlanstva to najbolje pokazuje.
Hrvatska se, dakle, spasila (ili "spasila") odluke Arbitražnog suda koja je za jedne nepravedna, za druge nekompetentna, za treće korumpirana (otkad se Hrvatska buni zbog korumpiranih sudova?), ali ono što slijedi izaziva još veću bojazan.
Sada na scenu ponovno stupaju hrvatska politika i hrvatska diplomacija. U srazu s tradicionalno neugodnom slovenskom politikom i slovenskom diplomacijom.
Što bi tu moglo poći po zlu?
Izgubili smo Jorasa
Ako ništa drugo, odrekli smo se prilike da u svoje državno okrilje primimo jednog Joška Jorasa.
"Sad će se opet svi junačiti, no ne znamo što će se stvarno nakon ovoga dogoditi, hoće li Hrvatska imati sankcije ako se ne bude presude pridržavala", komentirao je jučer Ivo Josipović.
Možda smo se spasili arbitraže, ali ono što slijedi moglo bi biti još opasnije. I to na više razina: političkoj, diplomatskoj, međunarodnoj...
