Poznata je istina da su najbolji čovjekov prijatelj. Jedina im je mana da žive prekratko jer svojom su vjernošću nezaobilazni dio svakodnevice vlasnika. Oni su, u glavnim ili sporednim ulogama, česti gosti u filmovima. Od Lassieja preko Butkusa do Beethovena ostvarili su važne uloge i ostavili trag u sedmoj umjetnosti. Riječ je o psima, a novi pseći film možemo gledati u kinima.

"Smisao života jednog psa" drugačiji je od većine psećih filmova. Radnja prati dušu psa koji tijekom trajanja filma doživi nekoliko reinkarnacija. Mijenjaju se pasmine, spol psa, ali uskrsla je njuška svjesna prošlosti, sjeća se prijašnjih života. Reinkarnacije donose različite sudbine i vlasnike, radnja  se odigrava tijekom nekoliko desetljeća (od Kubanske krize pa sve do vremena popularnosti "Dinastije"). Čitavim trajanjem filma pratimo pseća razmišljanja o životu i ljudima  - Bailey (njegova priča je najvažnija) traži smisao postojanja.

Film redatelja Lassea Halstroma (u njegovoj je filmografiji jedan od najpoznatijih psećih filmova - "Hachi: Priča o psu") osvojit će srca vlasnika i ljubitelja pasa. Redatelj se vješto poigrava emocijama i gledatelja u nekoliko trenutaka od suza (svi su bili toliko tužni a ja sam bio preumoran da ih razveselim - razmišlja Bailey nekoliko trenutaka prije smrti) do smijeha (ubrzo slijedi reinkarnacija u obliku šteneta).

Glavni protagonist filma je pas odnosno psi. Bailey nije sporedna uloga, već je radnja podređena njegovom životu. Događaje pratimo iz pseće perspektive (ne samo zbog pripovijedanja već i zbog načina snimanja), Bailey pokreće emocije i gledatelj se brzo povezuje s pričom. Bez obzira na nekoliko izrazito tužnih scena "Smisao života jednog psa" gleda se lagano i sa zanimanjem.

Halstrom uspijeva odgovoriti na pitanje koje muči Baileya. Smisao života psa otkriva se kroz mnoge detalje i na najbolji način prikazuje razloge zbog kojih su psi najbolji prijatelji. Film vjerno prikazuje kako izgleda život nakon trenutka kada psa pustimo da postane dio našeg života. U zamjenu za dom, pas pruža fanatičnu privrženost, veselje, ljubav često i utjehu. Oni su lijek za usamljenost, pomoć kod bolesti (duševnih ili tjelesnih sasvim je svejedno), čuvari reda, ponekad i štetočine kojima se nestašluci, ponajviše zbog vjernosti, brzo zaboravljanju. Sve navedeno možemo pronaći u filmu i može se reći da je redatelj vrlo dobro opisao smisao života većine pasa.

Halstrom, posredno, spominje i nesretne pseće sudbine. One su takve ponajviše zbog čovjeka, ljudskog ponašanja.

Nekoliko filmofila, poznanika i prijatelja filmu zamjeraju pretjeranu patetiku te idealiziranje pasa. Doista, redatelj nastoji kupiti gledatelja emocijama, ali obzirom na priču filma, i nije preveliki problem. Idealiziranje pasa? Nisam stekao takav dojam, ali procijenite sami. Možda je problem u činjenici da najviše prigovora na film imaju ljudi koji nemaju i nikada nisu imali pse kao kućne ljubimce.

"Smisao života jednog psa" nije samo pseći film. Radnja sadrži i obiteljsko -ljubavnu priču te usamljenost koje liječi pseće prisustvo. Halstrom govori ponešto o pogrešnim odlukama zbog kojih žalimo ostatak života.

"Smisao života jednog psa" priča je o sudbini jedne pseća duše, ali zapravo govori o većini pasa. Duhovit i razigran, u trenucima tužan i sjetan film je koji će većinu vlasnika, ljubitelja čovjekovog najboljeg prijatelja dirnuti, neke možda i natjerati da puste suzu.

Izvorni tekst pročitajte ovdje. 

O autoru:

Moje ime je Tihomir Polančec. Rođen u Zagrebu, radio sve i svašta, ali film je uvijek ostao moja najvažnija sporedna stvar na svijetu. Jednoga dana odlučio sam dugogodišnje filmofilsko i videotekarsko iskustvo prenijeti na blog i tako je nastao Goodtalking. Iz bloga (trenutno se na blogu nalazi više od 500 recenzija i najava) nastale su Facebook stranica i Facebook grupa koje prati tisuće filmofila i serijofila svih generacija.