"Smajlagić je odlučio pobjeći bez brige što će drugi reći..."

Ako ste ovog tjedna pokušali izguglati Irfana Smajlagića, da doznate nešto više o treneru koji je rukometašice Lokomotive doveo do osvajanja hrvatskog Kupa, prvog njihova trofeja nakon čak sedam godina, ono što ste prvo saznali jest da je Smajlagić nekulturan.

Cijela prva stranica toga pretraživanja, naime, sadrži osvrte na tiskovnu konferenciju održanu poslije finalne utakmice, s koje je Pipe otišao prije no što je netko/nešto oglasilo formalni kraj. Takav je svijet u kojem živimo, takav je medijski prostor koji nas bombardira suvišnim informacijama i ulazi u domenu naše privatnosti; željeli mi to ili ne, uvijek će pozitivne vijesti ustuknuti pred negativnima. Koga briga što je Lokomotiva osvojila trofej, kad je trener Lokomotive s tiskovne konferencije otišao prije no što su izvjestitelji ispucali sva pitanja?! 

Pa neka su ta pitanja tek bila u nastajanju... Zapravo, čak nije ni otišao s te razmjene mišljenja nego je “napustio” tiskovnu konferenciju. Iako nije bilo nikakvog sukoba, povišenih tonova, dizanja srednjeg prsta, prevrtanja stolova ili gađanja olovkama... Uzročno-posljedično to će vjerojatno značiti i daljnje zahlađenje odnosa Smajlagića i novinara, Pipe nikad nije bio socijalno/medijski osobito osviješten tip, a mi novinari ko novinari - znamo da je pero jače od mača.

Novinarska je uvijek zadnja, to i čitatelji valjda shvaćaju. Šteta. Šteta za ovaj slučaj, ili “slučaj”, jer je Smajlagić vrlo zanimljiv lik. I zbog svog CV-a i zbog svoje fokusiranosti na rad, da baš ne napišem “tvrdoglavosti”, jer kad priča (što ne radi često, a sad će raditi još rjeđe) - priča konkretno, ni na tragu standardnih izjava tipa “lopta je okrugla, a ponekad je čak i točkasta”, koje čitatelji gutaju i nad kojima nacija drhti.