"Kako sam živjela u Londonu? Jadno", otvorila je dušu Vesna Todorić pred novinarima u avionu iz Londona. "Ne mogu zamisliti kako je živjeti s tri tisuće kuna", priznala je jučer predsjednica Kolinda Grabar Kitarović
"Nemojte me uopće pitati kako sam živjela, zato jer sam morala živjeti u Londonu zbog njega", otvorila je Vesna Todorić dušu pred novinarima na sinoćnjem letu iz Londona za Zagreb. I dramatično zaključila: "A kako sam živjela - jadno".
Reče ona u tenisicama od četiri tisuće kuna, a onda se odvezla na počinak u svoj dvorac pod Sljemenom.
Istoga dana, na skupu ekonomista u Opatiji, predsjednica Kolinda Grabar Kitarović otvorila je dušu i priznala da "ne može zamisliti kako je živjeti s tri tisuće kuna mjesečno".
"Zadnji puta mi se to dogodilo", reče ona, "na početku karijere 1991., 1992. godine te kada sam bila na porodiljnom".
Ne pitaj - ne priznaj
I eto nam paradoksa: mi ne možemo zamisliti kako je živjeti u Londonu kad ste supruga najbogatijeg Hrvata, a predsjednica Republike ne može zamisliti kako živi više od pola milijuna njezinih (zaposlenih) građana.
Stoga smo prisiljeni povjerovati Vesni Todorić kad nam kaže da je godinu dana živjela "jadno", premda je živjela u jednom od najskupljih kvartova u Londonu i plaćala neke od najskupljih engleskih odvjetnika. Njezina definicija onoga što je "jadno" sigurno se podosta razlikuje od definicije "jadnog" iz perspektive hrvatskih građana, a naročito zaposlenika njezine sada već bivše kompanije.
Nema sumnje da su one žene iz Konzuma s kojima se na početku propasti Agrokora u znak solidarnosti naslikavala Severina, sinoć pokazale razumijevanje za "jadan" život Todorićevih u Londonu.
Također, nema nikakve sumnje ni da predsjednica Republike, ona koja je osam godina živjela u Americi i Bruxellesu, te se u Hrvatsku vratila s više od milijun kuna ušteđevine, na plaću deseterostruko veću od 3000 kuna i na četiri tone lososa na Pantovčaku, ne može zamisliti kako žive stotine tisuća Hrvata.
Jer sigurno žive jadno.
Mizerne plaće
Todorićevi su svoje carstvo podizali na mizernim plaćama svojih zaposlenika. Njihov dvorac, helikopter, otok, pa i skupe tenisice, izrasle su na radu koji je bio negdje oko mizernog prosjeka.
Dok je Hrvatska osiromašivala, Todorićevi su se bogatili.
Kolinda Grabar Kitarović, s druge strane, unatoč bezbrojnim putovanjima po Hrvatskoj, seljenjima ureda i kontaktima s običnim svijetom, još uvijek ne može pojmiti kako se preživljava s tri tisuće kuna. Vjerojatno je i zato u Opatiji predložila mjere koje nimalo ne pomažu tim kategorijama: ukidanje povlaštene stope PDV-a na kruh, pelene, grobove i ukidanje poreza na dohodak koji te potplaćene kategorije ionako ne plaćaju.
Ali pokažimo razumijevanje, i Kolinda je nekad radila s tri tisuće kuna. Kad kuna nije još ni bilo. Odnosno, kad je tri tisuće ondašnjih dinara vrijedilo puno više nego današnjih tri tisuće kuna.
Kolinda Hrvatska
Kolindina Hrvatska nije se praktički pomaknula s te tri tisuće kuna. Gotovo 200 tisuća ljudi zarađuje manje od 3000 kuna, skoro 600 tisuća ljudi zarađuje do 3500 kuna. A tu ne računamo umirovljenike. Ni nezaposlene.
Predsjednica države ne može zamisliti takav život. Svejedno, došlo je vrijeme da to napokon zamisli. Vrijeme je da ispuni ono svoje obećanje o blagostanju.
Ali ipak, nekada je teško uživjeti se u tuđe živote.
Sit gladnom ne vjeruje. Ali i bogati plaču.
Vesna Todorić plače zato što je iz svog dvorca morala otići u London, kao da nije mogla ostati u Hrvatskoj gdje stotine tisuća ljudi na vlastitim primjerima demonstriraju vještinu preživljavanja s tri tisuće kuna. A da ne kažemo da je mogla odabrati neku jeftiniju destinaciju.
A Kolinda Grabar Kitarović plače nad sudbinama ljudi koji u njezinoj državi žive s plaćama koje ona ne može ni zamisliti. Njezino histerično najavljivano blagostanje očito je namijenila drugima.
Za sve ostale tu je patroniziranje.
Gladni za site glasaju
I da stvar bude još bolja, svi ti ostali, potplaćeni i podcijenjeni, trebali bi sutra za nju glasati. Možda sit gladnom ne vjeruje, ali zato gladni trebaju za site glasati.
Ili za site rintati.
I zato, nećemo pitati Vesnu Todorić kako joj je bilo živjeti u Londonu, ali imamo pravo pitati Kolindu Grabar Kitarović kako ljudi u Hrvatskoj živjeti od tri tisuće kuna.
Ne samo da to mora zamisliti, već i pokušati riješiti. Makar do izbora.
