Dok se Karamarkova kandidatkinja koleba oko pitanja Titova trga u Zagrebu, mediji su otkrili da je Siniša Varga 2011. godine potpisao peticiju za preimenovanje trga
Kolinda Grabar Kitarović kaže kako "ona osobno" ne bi nazvala zagrebački trg po maršalu Titu, ali ipak se ne zalaže za njegovo ukidanje. "Prepustila bih to pitanje lokalnoj zajednici", izjavila je HDZ-ova predsjednička kandidatkinja tijekom jučerašnjeg gostovanja u Nedjeljom u dva.
Ministar zdravlja Siniša Varga potpisao je 2011. godine, godinu dana nakon učlanjenja u SDP i mjesec dana prije nego što je SDP došao na vlast, peticiju za preimenovanje Trga maršala Tita u Zagrebu.
"Ja sam socijaldemokrat i ne smatram da imam dug prema ostavštini SKH, kojeg nikad nisam bio član", kratko je odgovorio Varga na upit Novog lista o peticiji "Kruga za trg - građanske inicijative za Hrvatsku bez totalitarističke simbolike".
I eto nam paradoksa.
Posebno značenje
Kandidatkinja stranke čiji predsjednik vodi kampanju protiv Titove ostavštine, ne usuđuje se na televizijskom nastupu (doduše, pred Acom Stankovićem i njegovom liberalnijom publikom) otići do kraja i reći da bi maknula Tita iz Zagreba, ali zato ministar stranke koja naglašava Titov antifašizam i njeguje njegovu političku ostavštinu, uredno stavlja svoj potpis na peticiju za uklanjanje maršalova trga.
Kolinda ističe da je Tito bio diktator, ali i priznaje da je imao velike zasluge u Drugom svjetskom ratu, u obračunu sa Staljinom, u pokretu Nesvrstanih, kao što priznaje da za neke ljude Tito još uvijek ima posebno značenje.
No među tim ljudima očito nije SDP-ov Varga, koji se nije samo zadržao na načelnom političkom stavu, već je stavio svoj potpis na zahtjev za rušenjem nasljeđa osobe koja upravo njegovoj stranci, njezinim članovima, biračima i pristalicama još puno znači.
Ako ništa drugo, barem kao protuteža Karamarkovim prijetnjama.
Tito u kampanji
Kolinda je, naravno, u predizbornoj kampanji. Svako takvo pitanje, zajedno s pobačajem, Kordićem i marihuanom, za nju je u ovom (a možda i u svakom drugom) trenutku "doista teško", jer ona još uvijek računa na glasove centra. A time i Titovih štovatelja.
Ali i Siniša Varga je bio u predizbornoj kampanji kad je potpisao tu peticiju. Točnije, u kampanji je bila njegova stranka u koju se friško učlanio. Svoj potpis na peticiju stavio je u listopadu 2011. godine. Mjesec dana kasnije bili su izbori, dva mjeseca kasnije SDP je već bio na vlasti. A Varga u državnoj fotelji.
I dok je Kolinda obol svojoj kampanji dala pranjem ruku od Tita, Siniša Varga pridonio je SDP-ovoj kampanji potpisivanjem peticije za micanjem Tita iz Zagreba.
To je doista bizarno, čak i za hrvatske standarde.
I nakon Tuđmana, Tito
Prije petnaestak godina Franjo Tuđman je bio razdjelnica između HDZ-a i SDP-a, između konzervativne i liberalne Hrvatske. Upravo u odnosu prema Tuđmanu očitovala se jasna razlika između dva politička bloka.
Sada se prešlo na Tita. HDZ ga ruši, SDP ga brani, vjerujući kako time brani antifašizam nasuprot bujajućem i sve militantnijem nacionalizmu, klerikalizmu, desnom radikalizmu i fašizaciji javne scene.
I baš u to vrijeme Siniša Varga uzima člansku iskaznicu SDP-a, slučajno godinu dana prije dolaska na vlast, potom stavlja potpis na peticiju protiv Tita, a onda bez problema ulazi u SDP-ovu vladu, i to baš u trenutku kad Karamarko pokreće upravo ono što je Varga potpisao.
To se zove tajming.
Nažalost, za čovjeka koji se tako gorljivo protivio Titovu trgu da je to podupro svojim potpisom na peticiju, Varga je propustio dragocjenu priliku podrobnije obrazložiti što ga je nagnalo na takav potez. Umjesto toga, on se svojom izjavom tek distancirao od SKH, prema "čijoj ostavštini nema dug".
Kao da je Josip Broz tek pitanje partijske lojalnosti.
Kod Varge nema labavo
Čak ga je i Kolinda Grabar Kitarović uspjela staviti u širi kontekst - antifašizma, Nesvrstanih i bijega iz Staljinova zagrljaja. I čak se ni ona, kao Karamarkova kandidatkinja, nije usudila otići do kraja i reći da se zalaže za preimenovanje njegova trga.
Moglo bi se, stoga, zaključiti da ona ipak neće dobiti Vargin glas na izborima. Po toj logici ne bi ga smio dobiti ni Ivo Josipović. A bogami, nije ga zaslužio ni Milan Kujundžić koji se više bavi rošadom Tuđmanova i Jelačićeva trga.
SDP-ov ministar očito ga je odlučio sačuvati za Tomu Karamarka.
