Zoran Milanović, čovjek koji je četiri puta vodio SDP na parlamentarne izbore, a samo jednom pobijedio, ispisao se ove subote iz SDP-a koji je upravo ovih dana u anketama prešao HDZ. Ima u tome mnogo simbolike.
Kad je prije četiri godine odlazio sa čela SDP-a Zoran Milanović ostavio je stranku sa samo 38 saborskih mandata, u milijunskim dugovima, s posvađanim frakcijama, s prebjezima u Saboru, ostavljenu na milost i nemilost Davoru Bernardiću.
Ovoga vikenda Zoran Milanović formalno je istupio iz SDP-a u trenutku kad je stranka prešišala HDZ u anketama, kad plovi na uzlaznom trendu nakon predsjedničkih izbora, kad su sukobi utišani, a Davor Bernardić poručio ono dosad nezamislivo, da je "spreman biti premijer".
Milanović je četiri puta vodio SDP na parlamentarnim izborima, pobijedio je samo jedanput, a sada kad istupa iz stranke SDP počinje ozbiljno razmišljati o tome da bi mogao ponovno osvojiti vlast.
Može li, dakle, SDP bez Milanovića dobiti parlamentarne izbore kao što ih je s njim na čelu gubio?
Zanimljiv je to, pomalo i bizaran, slijed događaja. Kad je Milanović odlazio sa čela stranke, SDP je propadao, sad kad u potpunosti napušta stranku SDP se (barem naizgled) vraća u život.
Milanović je SDP vodio prema dnu, Bernardić ga sada vraća na vrh.
Kao što je SDP u uz dominantnog Milanovića propadao, tako unatoč nesposobnom Bernardiću raste.
Pa neka netko kaže da se sudbina ne poigrava sa SDP-ovcima.
Gruba simbolika
Uglavnom, od simbolike subotnjeg oproštaja s Milanovićem teško je pobjeći.
Prve četiri godine bivši predsjednik stranke teškom je mukom gurao SDP prema vlasti, zatim je četiri godine kao premijer teškom mukom održavao SDP na vlasti, da bi u zadnje dvije godine odveo SDP i čitavu ljevicu u sunovrat. Treba li onda SDP biti sretan što se oprašta od Zokija ili bi trebao za njim žaliti?
Tim više kad se pogleda tko ga je naslijedio.
Jednako tako, teško je ne zapitati se je li Zoran Milanović na predsjedničkim izborima oživio SDP kojeg je prije samo četiri godine ostavio kao politički leš, koji se razarao iznutra i osipao u parlamentu, ili je SDP u svom višemjesečnom uzletu u anketama, a pogotovo poslije europskih izbora, zapravo odgurao Milanovića na Pantovčak?
To je s Milanovićem uvijek bilo glavno pitanje: vuče li on SDP prema vrhu ili prema dnu? Je li SDP sretniji s njim ili bez njega? Ili je on koristio SDP za ostvarenje svojih privatnih ambicija?
Sada se očekuje da Milanović pogura SDP prema pobjedi na parlamentarnim izborima, kao što je to učinio Ivo Josipović 2011. godine, osim ako se opet ne pretvori u opterećenje i faktor rizika.
Implozija HDZ-a
Međutim, povijest se ponavlja. Milanović se nije uspio dokopati vlasti dok se HDZ nije raspao u korupcijskim i kriminalnim aferama, a isto tako Bernardić sada računa na imploziju u Plenkovićevu HDZ-u.
Ta implozija, frakcijski ratovi, afere, skandali, Plenković i njegov pajdo Milan Bandić, pomogli su Milanoviću da sruši Kolindu Grabar Kitarović s Pantovčaka, a sada bi na tome trebao profitirati i stari Milanovićev suparnik i Bandićev učenik Davor Bernardić, koji se ove subote zakleo da će jedina "velika koalicija biti ona s narodom".
A ne ona s Andrejom Plenkovićem i Milanom Bandićem.
Mnogi su nakon Milanovićeva odlaska sa čela SDP-a toj stranci predviđali potop i raspad, prema čemu je stranka u punoj brzini jurila, a sada kad Milanović odlazi iz stranke SDP već otvoreno kalkulira o povratku na vlast.
I to zahvaljujući očekivanom potopu i raspadu Plenkovićeve vlade koju na životu još uvijek drže Milanovićevi ljudi.
Sada je SDP (napokon?) ostao bez Zorana Milanovića, ali zato s Davorom Bernardićem koji se, eto, silom izmišljenog protokola neće naći na Milanovićevoj inauguraciji na Pantovčaku.
Ponekad se doista čini da je SDP prežilav za vlastito dobro.
