Priča o povratku Čačića u visoku politiku potvrđuje tezu kako je ta scena, zahvaljujući propasti glavnih stranaka, otvorena svima. Čak i zatvorskim ptičicama.
Radimir Čačić, zatvorska ptičica u osvetničkom pohodu
Ovoj Vladi odzvonilo je onoga trenutka kad je Radimir Čačić otišao na izdržavanje zatvorske kazne.
Nestale su investicije, čak i same priče o investicijama, gospodarski pokazatelji su se strmoglavili, zajedno s kreditnim rejtingom, entuzijazam se ispuhao, a pesimizam napuhao, Zoran Milanović je postao premijer, a HNS je u Vladi postao ono što je bez Čačića zapravo oduvijek i bio - junior partner.
Ako ništa drugo, Vlada je s Čačićem ostavljala dojam da nešto radi, da nešto pokušava i prema nečemu teži, da osim rasprodaje, monetizacije i krpanja proračunskih rupa teško ubranim porezima, razmišlja i o tome kako nešto raditi i zaraditi.
Bahati vlastelin
Sam Čačić pritom se ponašao kao vlastelin, instalirao svoje prijatelje na unosne sinekure, verbalno šamarao ministre, ušutkivao novinare i nastupao kao šef koalicije, bio je uvjerljivo najomraženiji član Vlade, ali istodobno i jedini za kojeg su sami ministri, kao i javnost, vjerovali da je, ako ništa drugo, barem kompetentan.
A sada, Radimir Čačić planira svoj veliki povratak.
Pozicionira se kao šef Sjeverozapadnog savez HNS-a, gura u javnost priču o koaliciji s Milanom Bandićem, razmatra svoj koalicijski potencijal za predstojeće parlamentarne izbore u koje će uletjeti direktno iz pulske kaznionice. Mršav i nabrijan.
Međutim, medijska pažnja koja se pridaje Čačiću, više od njegove specifične političke težine, govori o očaju koji vlada na političkoj sceni. Govori o tragediji političkih elita. Govori o tome da propast glavnih stranaka, inicirana hermetičkim sustavom vladanja Milanovića i Karamarka, otvara prostor čak i za ljude koji bi u normalnim okolnostima bili zauvijek otpisani iz politike.
A to ne vrijedi samo za Čačića, nego i za njegova 'pajdu' Bandića.
Grof Monte Cristo
No, ako je Vladimir Šeks svojedobno za Ivu Sanadera rekao da je "Zorro osvetnik", koji se vraća kako bi se obračunao s onima koji su ga izbacili iz stranke, onda Radimir Čačić umislio da je politički "grof Monte Cristo": osvetnik koji se vraća iz zatvora kako bi pokazao svima koji su ga izdali - premijeru koji ga se odrekao, stranci koja mu prijeti izbacivanjem, javnosti koja se naslađivala njegovom presudom, medijima koji su ga otpisali...
I naravno, matematika u Čačićevim rukama opet zvuči uvjerljivo. Par mandata u njegovim sjevernim županijama, Bandićeva lista u Zagrebu isto par mandata, pa malo možda IDS, pa malo glavaševci, pa poneka lista tu i tamo, i eto pozamašnog kluba zastupnika. Odnosno, koalicijske snage koja se ne može ignorirati.
Jasno, sve to pod uvjetom da Bandić u međuvremenu ne zaglavi na zatvorskom golfu s Čačićem. Ili Milanović, u napadu panike, Čačiću ne ponudi neku foteljicu za masiranje ranjenog ega.
Zatvorske ptičice
Ipak, sama činjenica da je ovaj bivši Prvi potpredsjednik Vlade još uvijek značajan medijski i društveni faktor potvrđuje tezu kako je politička scena, zahvaljujući propasti glavnih stranaka, trenutno otvorena svima. Čak i zatvorskim ptičicama.
Nema novih lica, a ova stara su zapela u mrtvoj utrci za titulu najomraženijeg.
I stoga, pored Milanovića i Karamarka, Marasa i Grčića, Vrdoljaka i Vesne Pusić, a kamoli pored Nikice Gabrića, čak i ovakav Čačić - sa sudskom presudom, zatvorskim stažem, bahatim nastupom, baštinom omraženog ministra - može izgledati kao ozbiljan politički faktor.
To je sigurno dobra vijest za samog Čačića, ali je zato loša vijest za sve nas.
Tomislava Klauškog pratite i na Facebooku