Još uvijek nije jasno kome je zapravo Zoran Milanović išao pomoći: BiH kao suverenoj državi, samo Hrvatima u BiH, Hrvatskoj ili svom političkom rejtingu
Kako bi reagirao Zoran Milanović da je srbijanski premijer Ivica Dačić poželio doputovati u užareni Vukovar kako bi dao doprinos smirivanju situacije oko uvođenja dvojezičnih ploča?
Zaštitio srpsku manjinu, pomogao hrvatskim vlastima i naglasio zabrinutost za stabilnost Hrvatske u jeku napada na institucije, udara na policiju, razbijanja dvojezičnih ploča i prijetnji rušenjem ustavnopravnog poretka u tom dijelu Hrvatske?
Vjerojatno mu ne bi bilo baš pravo.
A tako su mnogi u BiH, ali i u Hrvatskoj, doživjeli njegov iznenadni odlazak u Mostar ovoga vikenda.
Naslikavanje u Mostaru
Premijer koji je dugo izbjegavao otići u obilazak Gorskog Kotara, jer je to smatrao "naslikavanjem", pa čak i kritizirao svog ministra koji je samostalno otišao u područje Hrvatske pogođeno elementarnom nepogodom, sada se požurio uslikati u hrvatskom dijelu uzavrele BiH.
A radi se i o premijeru koji je svojedobno tjednima izbjegavao otići u Vukovar, grad pod opsadom stožeraša u obračunu sa specijalnom policijom, smatrajući da mu tamo nije mjesto.
Sada je, pak, premijer Milanović otputovao u Mostar, kako bi "dao potporu smirivanju stanja".
Spaljeni HDZ
Obišao je spaljeno sjedište HDZ-a BiH, razgovarao s premijerom BiH, izrazio podršku koja je mnogima zvučala kao patroniziranje, podržao BiH kao državu, ali izbjegao posjet glavnom gradu ("Došao sam u Mostar jer je bliže od Sarajeva"), a ono što se smatra socijalnim prosvjedom stavio u kontekst multietničnosti.
I to upravo u trenutku kad je srbijanski potpredsjednik Aleksandar Vučić pozvao predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika na konzultacije u Beograd.
Je li Milanović doista trebao požuriti u Mostar?
Htio je smiriti stanje, ali je izazvao ljutitu reakciju samih prosvjednika, kao i visokih dužnosnika iz Sarajeva. Govorio je o Mostaru kao jedinoj multikulturnoj sredini, premda su prosvjedi krenuli iz Tuzle koja se čitav rat nije podijelila po etničkoj osnovi. Nastupao je kao prijatelj BiH, a zvučao kao inozemni patron. A za Bosnu i Hercegovinu koja se grčevito bori za svoju suverenost izjavio kako nema dovoljno vanjskog (EU) pokroviteljstva.
Da bi samim posjetom Mostaru poslao poruku Hrvatima u BiH da trebaju više pogledavati prema Zagrebu nego prema Sarajevu.
Osjetljivi na petljanje
Uglavnom, Milanovićev posjet BiH i njegove poruke naišle su na žestoku kritiku s obje strane granice, u zemljama koje su još uvijek osjetljive na bilo kakvo petljanje hrvatske vlasti u bosanska pitanja.
Pa kad je već poslovično inertni i naslikavanju" neskloni Milanović bio spreman podnijeti toliku žrtvu i otputovati u krizno područje susjedne države, onda je trebao učiniti još jedan mali napor i otići u glavni grad. Pa bio on čak i "dalje od Mostara".
Mogao je čak naručiti i Vladin zrakoplov. Pa opet uštedjeti letom od Krka do Sarajeva.
Marš kući
Naravno, nije Milanović kriv za ono što se događa u BiH, niti je baš zaslužio da mu se brutalno poručuje "Marš kući". Namjere su mu vjerojatno bile dobre, a izvedba poslovično kilava za čovjeka koji je sam priznao da je "propao u diplomaciji".
No hrvatski premijer ipak ne može pobjeći od činjenice da je dodatno isprovocirao one koji kažu da se, između ostalog, bore za snažniju BiH kao državu.
Ona neće biti jača ako Milanović bude trčao u Mostar, a Dodik u Beograd. Niti će Milanović to postići tako što će, primjerice, povodom nedavne rasprave o graničnom sporazumu s BiH javno poručiti kako "nema sugovornika u Sarajevu". Pa onda u jeku ove krize otputovati u Mostar.
Možda je i htio pomoći - Bosni, Hrvatskoj, Hrvatima, Bosancima ili samom sebi - ali su ga vrlo brzo zamolili da prestane pomagati.
