Reći ću vam ovo na onaj zanesenjački, dječački način - Singer i ekipa su napravili izvanredan posao. Spajanje starih i novih X-Mena je bila genijalna ideja...
Povratak X-Mena: Mutantska koalicija vs. ljudska glupost
Koliko god pokušavao pobjeći od njih, strip adaptacije su ove godine doslovce zatrpale svjetska kina te me lagano gurnule u nezavidnu poziciju selektivnog odabira između onih radnjom infantilnih ('Čudesni Spider-Man'), odnosno onih od kojih se očekuje puno više od pukog mlaćenja što većih brda love.
Ovaj put, eskiviranje nije bilo dozvoljeno, pošto se franšizi X-Mena (i dalje jednoj od najuspjelijih strip adaptacija) vratio idejni začetnik, redatelj i scenarist Bryan Singer koji je cijeloj toj priči sa superjunacima donio onaj nužni kreativni pečat (posebno u karakterizaciji likova) i lagano sve zatamnio nekim ozbiljnijim tonovima i alegorijama. Nažalost, nakon izvrsna prva dva nastavka, Singer se uhvatio svog dječačkog sna i pokušao Supermanu vratiti izgubljenu slavu ("Superman: Povratak"). No, svi manje-više znamo kako je završila ta priča.
Holivudski 'štancer' Ratner preuzeo X-Mene
X-Mene je nakon Singera preuzeo holivudski 'štancer' Brett Ratner i s trećim nastavkom podnaslova 'Posljednja Fronta' uspio samo izazvati bijes fanova i zalediti cijelu franšizu. Lik Wolverinea pokušao je zaživjeti svojim životom u spin-offu "X-Men početak: Wolverine" no niti taj 'eksperiment' nije zadovoljio fanove navikle na upečatljiv Singerov stil. Trebalo je, žargonski rečeno, 'stati na loptu' i dobro promisliti što i kako dalje. Na pravi hollywoodski način, 'mudri' producenti su došli do zaključka kako bi priču valjalo vratiti na sam početak uzevši u obzir neuspjehe trećeg nastavka, odnosno spin-offa.
Umjesto standardnog reboota, X-Meni su se vratili na same početke, u prošlost, mladost. Redateljska palica je pružena britanskom redateljskom talentu Matthewu Vaughnu koji je u svom opusu do tad vješto balansirao između žanrova krimi-drame ("Posljednji Posao"), fantasyja ("Zvjezdana Prašina") i akcijske komedije "Kick-Ass" (Štemer).
Nada za oživljavanje serijala
Upravo je "Kick-Ass", koji se na uvrnut i originalan način poigrao s podžanrom superjunaka, Vaughna gurnuo u priliku da oživi, unese nužnu svježu krv u posrnuli serijal, što je ovaj na kraju i učinio na najbolji mogući način. Savršeno pogođen glumački casting na čelu s Jamesom McAvoyom, Michaelom Fassbenderom i Jennifer Lawrence i detaljno ispoliran scenarij koji je naše junake i antijunake vratio u hladnoratovske 60-e i na domišljat ih način ubacio u koštac sa stvarnim povijesnim događajima (Kubanska kriza), bili su i više nego dovoljni razlozi za fanovske suze radosnice. Rođen je taj tračak nade za oživljavanje serijala, skriven pod imenom "X-Men: Prva Generacija".
Spojili stare likove s novima
Premda su fanovi i tvorci bili oduševljeni ishodom, nametnulo se pitanje - što dalje. Nastaviti serijal s pomlađenim X-Menima ili složiti neku priču koja će nam vratiti, među ostalima, stare i prepoznatljive likove profesora X-a i Magneta u kombinaciji s njihovim mlađim verzijama? Osmišljen je plan nove trilogije, a rješenje u spajanju starih likova s novima ležalo je u epizodi X-Men stripa iz 1981. zvanoj "Dani Buduće Prošlosti". Vaughn se ovaj put sa Simonom Kinbergom (radio na scenarijima za nastavke 'Posljednja Fronta' i 'Prva Generacija') i Jane Goldman dohvatio scenarija, dok je režiju opet preuzeo Bryan Singer. Radnja ide ovako:
U distopijskoj budućnosti, svijetom vladaju roboti Sentineli sa zadatkom da u potpunosti unište mutantsku vrstu odnosno selektivno uništavaju pripadnike ljudske vrste za koje se testovima pokaže mogućnost stvaranja novih mutanata. Nekolicina X-Mena pokušava se gerilskom borbom oduprijeti nepobjedivim robotima no svi njihovi pokušaji završe s neuspjehom.
Mutantica Kitty Pride (E. Page) ima sposobnost prebacivanja svijesti mutanata u njihova tijela u prošlom vremenu i profesor X (P. Stewart) i Magneto (I. McKellen) zaključe da je posljednja šansa za spas ljudske i mutantske vrste. Kitty Pride vrati Wolverinovu (H. Jackman) svijest u prošlost, točnije 1973., kad je svoj rad na robotima sentinelima znanstvenik Dr. Bolivar Trask (P. Dinklage) namjeravao prodati američkoj vladi u borbi protiv mutanata...
Hmmmm...reći ću vam ovo na onaj zanesenjački, dječački način - Singer i ekipa su napravili izvanredan posao. Spajanje starih i novih X-Mena je bila genijalna ideja i kao takva, savršena podloga za demonstraciju možda i najsnažnije glumačke postave (Nolanova 'Batman' trilogija je naravno izvan svake konkurencije) viđene u filmovima o superjunacima.
Jackman, McAvoy, Fassbender, Lawrence, Stewart...samo birajte bolju izvedbu. Efekti? Briljantni. Priča? Složena, intrigantna, originalna i zabavna. Novi likovi? Uglavnom zanimljivi, no lik Quicksilvera (tumači ga mladi Evan Peters) je bez ikakvog premca, doslovce krade scene svojim poznatijim kolegama i nudi neke od najduhovitijih scena u filmu. Tu je još i radnja koja se većim dijelom zbiva u veselim, šarenim i glazbom zahvalnim 70-ima, nudi brojne alegorije na kojekakve oblike diskriminacije pa čak i holokausta.
Kompletan dojam? To je to. Definitivno najbolji X-Men film od Singerove dvojke i savršena priprema za završni nastavak simbolična imena "X-Men: Apokalipsa".