Poljaci su strašna momčad, ma oni su tempirana bomba EP-a

Svima treba biti jasno kako nas čeka užasno teška utakmica. Poljaci su strašna momčad, iskusni su i dobro uigrani jer su imali najduže pripreme od svih reprezentacija na ovom EP-u. Po meni su i prije početka EP-a bili pritajeni favoriti. 

Treba upozoriti kako su prve dvije utakmice - protiv Srbije i Francuske - nesretno izgubili s jednim golom razlike. Ma oni su tempirana bomba, mogu 'zapapriti' favoritima jer imaju dovoljno iskusnih i kvalitetnih igrača za iznenađenje. Zato se niti trenutka ne smijemo opustiti, moramo odigrati svoju igru od prve do posljednje minute, ne dozvoliti Poljacima da se razmašu. Bit će to puno teža utakmica nego protiv Rusa, no siguran sam da su toga svjesni izbornik Goluža i naši rukometaši. 

Dobra je stvar to što čak petorica naših igraju za poljski Kielce – Ivan Čupić, Manuel Štrlek, Venio Losert, Denis Buntić i Željko Musa – tako da jako dobro poznaju protivnike jer je čak šest igrača u poljskoj reprezetnaciji također iz Kielca. Čak će 11 igrača iz istog kluba biti na terenu danas, predsjedniku će biti drago. Tko god da dobije, Poljska ili Hrvatska, bit će sretan.

Kako bi trebali igrati protiv Poljaka? Prvo čvrsti blok u obrani, ne treba im dati da 'dišu', treba paziti na njihovu vanjsku liniju - desni vanjski Krzystof Lijevski je jako dobar šuter, moža zabijati u serijama, a tu je i strašan šuter Mariusz Jurkiewicz koji ih je spasio na utakmici s Bjelorusima. Pitanje je u kakvom je psihološkom stanju Michal Jurecki, ima strašno jak šut, baš je razarač, no na dvije je utakmice promašio odlučujuće šuteve, vjerojatno je malo izgubio na samopouzdanju, a to je za nas jako dobro. 

Na pivotu je Bartosz Jurecki, dobar je, no ipak nije takva klasa koja bi mogla donijeti prevagu. Najvažnija je stvar ne razbraniti golmana Szmala, izvrstan je to golman, a sigurno je da on jako dobro poznaje naše dečke jer igraju u Kielcu, no znaju i oni njegove slabe strane. Poljaci igraju obranu slično kao i Francuzi, tvrdi su, jaki u sredini s Grabarczykom i Chrapkowskim, tuku 'u meso', treba očekivati puno borbe. Zato mi u napadu moramo igrati puno aktivnije, s brzim protokom lopte da ih se 'razvuče', da se otvori prostor u toj obrani. 

Čini mi se da premalo koristimo krila u napadu, kontre preko krila su naša najveća snaga, to je u redu, no na postavljenu obranu naša krila najčešće 'čuče' u svom kutu i čekaju lopte koje im rijetko dolaze. Mi se na punom napadu ne smijemo oslanjati samo na vanjske šutere ili proboje Duvnjaka, moramo češće 'prebrojavati', kružiti loptom okolo, da se otvori prostor za krila. Siguran sam da će dečki doći na svoje, dobiti koju loptu više...