Plenković je napokon osudio spaljivanje Novosti i poručio da "takvu vrstu ponašanja neće tolerirati". Ali tek nakon što je policija podnijela kaznenu prijavu protiv Keleminca. Zar premijer želi reći da on daje naloge policiji?
Premijer Andrej Plenković pokazao je odlučnost kako samo on to zna.
Govoreći na sjednici Vlade o zatvaranju ideoloških podjela, osvrnuo se na pripadnike "marginalne stranke koji su palili novine koje izdaju pripadnici srpske nacionalne manjine", nazvao ih "provokatorima koji žele unijeti određeni razdor u javnost", a onda poručio: "Takvu vrstu ponašanja nećemo tolerirati".
Ali tek nakon što je policija - i to iz drugog pokušaja - podnijela kaznenu prijavu protiv Dražena Keleminca i njegovih autohtonih pravaša zbog javnog paljenja tjednika Novosti.
Do tada je premijer tolerirao takvo ponašanje. Nije se želio osvrtati. Nije želio to osuditi. Nije mislio da je prvo paljenje bilo vrijedno njegova komentara.
Iz drugog pokušaja
Stoga sada prisvaja zasluge policije koja - opet tek iz drugog pokušaja - postupa po zakonu i podnosi kaznenu prijavu protiv Keleminca zbog javnog poticanja na mržnju i nasilje usmjerenog prema određenoj skupini, u konkretnom slučaju, srpskoj nacionalnoj manjini.
Nije valjda da premijer Plenković postupanje policije uzima kao potvrdu njegove poruke da "neće tolerirati" takvo ponašanje?
Policija bi, naime, trebala biti depolitizirana. Ne bi smjela postupati po nalogu premijera, Vlade, pa ni samog ministra unutarnjih poslova. Policija postupa po zakonu, a ne po političkom nalogu.
Ukratko, policija ne smije tolerirati širenje mržnje bez obzira što predsjednik Vlade to tolerira, i to danima, i tjednima, i mjesecima.
Na premijeru je, pak, da takve poteze javno osudi: bez zadrške, bez pritiska, bez čekanja i nadasve, bez kalkuliranja.
Premijer šalje policiju?
Plenković je, međutim, čekao da Keleminec drugi puta zapali Novosti ispred prostorija srpske zajednice da bi osudio takve poteze, i to Novosti koje izdanje njegov koalicijski partner Milorad Pupovac, baš kao što je policija čekala da se to ponovi.
Što onda znači Plenkovićeva poruka da "neće tolerirati" ovakvo ponašanje političkih "marginalaca i provokatora"? Da će poslati policiju na njih?
Ako premijer doista to može - kao što može i privesti državnog odvjetnika na press konferenciju gdje mu daje naloge za postupanje - onda se postavlja pitanje na koga će Plenković iduće poslati policiju. Odnosno, na koga neće.
Osuda Skeje
Recimo, Plenković nije trebao čekati da hrvatska policija razmisli o tome hoće li postupati protiv HOS-ovca Marka Skeje zbog njegova pozdrava na press konferenciji "Za dom spremni". Mogao je on odmah osuditi takvu provokaciju.
Ali niti je policija postupala, niti je premijer osudio.
A ni ovo što je danas rekao na sjednici Vlade u vezi Keleminca i njegovih junačina ne može se uzeti kao neka vjerodostojna osuda. Zapravo, osude nije ni bilo.
Zoki i crnokošuljaši
Ali, eto, ni Zoran Milanović kao premijer nije osuđivao postrojavanje Glavaševih crnokošuljaša ispred Hrvatskog sabora uoči izbora 2015. godine, kao što ni policija nije postupala po zakonu protiv šatoraša na Savskoj cesti.
Pa zašto bi onda Plenković, kao HDZ-ov premijer i notorni kalkulant, trenirao strogoću i razbacivao se političkim osudama, pa makar se radilo o političkim marginalcima?
I zapravo, uvijek bude nešto: marginalcima se ne želi davati na važnosti, a pred onim većima - i njihovim brčićima - tresu se od straha.
Protiv razdora koji HDZ potencira
Zaključno, doista nije jasno gdje se u svemu onome što je rekao na sjednici Vlade krila Plenkovićeva osuda radikalnim pravašima zbog paljenja novina. Niti je ustao u obranu medija, niti je izričito zaštitio srpsku manjinu, osim što se oglasio protiv "razdora" u društvu.
I to razdora koji upravo njegova stranka potencira.
Da je mislio ozbiljno, mogao je osuditi svog šefa splitske organizacije Petra Škorića zbog napada na one koji "mrze sve što je hrvatsko". Mogao je već izbaciti Hrvoja Marušića iz stranke zbog prijetnji "strijeljanjima". Mogao je pomesti pred svojim vratima, prije nego što je odbio pomesti mržnju iz hrvatskog društva.
Ovako, bio je odlučan kako samo on to zna.
Preuzeo zasluge policije, opalio po marginalcima i izdaleka zaštitio manjinu koja mu slučajno drži leđa na vlasti.
