"Ne treba meni međunarodna analiza da vidim ima li ili nema slobode medija u Hrvatskoj", reče Plenković o tužbama i pritiscima na novinare. "Ne vidim problem, više se dramatizira nego što problem postoji"
Andrej Plenković nije vidio upozorenja SAD-a u vezi kupnje izraelskih aviona. Nije vidio probleme u aferi Borg. Nije vidio mailove Martine Dalić. Ne vidi ništa sporno u napredovanju Marićeve sestre. Ne vidi izvještaje o padu demokratičnosti, kao ni o padu ljudskih prava u Hrvatskoj. Ne vidi sukob interesa, nepotizam i klijentelizam. Ne vidi zloupotrebu tajnih službi, kao ni curenje dokumenata.
Ne vidi vezu s Bandićevim projektima i njegovom podrškom Vladi.
Nije vidio problem ni sa Zdravkom Marićem.
A nije vidio ni mejlove Mare Tomašević, maltretirane supruge požeškog župana, koji "nisu bili prineseni njegovoj pozornosti".
Sada Plenković ne vidi pritisak na medije.
"Ne vidim baš, kao dosta informiran i po dužnosti i privatno, da se kod nas ne piše sto se želi, da netko radi pritisak na urednike ili novinare", komentirao je premijer jučerašnji okrugli stol Hrvatskog novinarskog društva o sudskim tužbama i pritiscima na medije.
Tko to previše dramatizira?
Kaže da mu "ne treba međunarodna analiza da vidi ima li ili nema slobode medija u Hrvatskoj". I poentira: "Ne vidim problem, više se dramatizira nego što problem postoji".
Eto, to kaže osoba koja je digla državu na noge zbog objavljivanja navodnih lažnih fotografija svog ministra s kokainom i prostitutkom, zahvalivši čak Nacionalu na "razboritosti". To je bilo vrijedno "dramatiziranja".
Ovih 1136 sudskih procesa protiv novinara i medija nisu vrijedni dramatiziranja.
Kao što nisu vrijedni dramatiziranja ni brojni izvještaji o stanju medija u Hrvatskoj gdje je, reče jučer glavni tajnik Europske federacije novinara Ricardo Gutierrez, "politički upliv na medije gori negoli u Srbiji, Bugarskoj, Turskoj, Mađarskoj".
Što Plenković ne vidi, kao da nije ni dogodilo.
Ono što Plenković ne vidi, naprosto nije vrijedno pažnje: bile to maltretirane supruge ili maltretirani mediji.
Što destabilizira državu?
A ono što Plenković vidi, kao što je važnost objave falsificiranih, dakle lažnih fotografija svog potpredsjednika Vlade, podiže se na razinu nacionalne sigurnosti, destabilizacije države, hibridnog rata, praktički nacionalnog problema broj jedan.
Sloboda medija, eto, ne spada u tu kategoriju.
Plenković je uvjeren da sloboda medija u Hrvatskoj postoji, dok stotine novinara misle da sudske tužbe političara i dužnosnika na svim razinama vlasti tu slobodu ugrožavaju. No premijerova je zadnja.
Ono što on vidi, to je zakon ove zemlje. Ono što ne vidi, kao da ne postoji.
Ne postoji grupa Borg, ne postoji afera avioni, ne postoji obiteljsko maltretiranje, ne postoji sukob interesa, ne postoji MOL... Barem ne u Plenkovićevu svijetu.
Premijer s glavom u pijesku
Naravno, premijer ima pravo na vlastito viđenje stvari, za razliku od sve više novinara, kao što ima pravo na vlastito mišljenje koje kreira kroz konzumiranje medija. Pogotovo onih koji pišu po njegovu ukusu.
Ali ovako okretati glavu od činjenica i upozorenja, od brojki i pokazatelja, može samo činiti netko s nečistom savjesti.
Devedesetih godina HDZ-ova politička vrhuška na čelu s Franjom Tuđmanom i njegovom obitelji podizala je na tisuće tužbi protiv novinara, nastojeći odštetnim zahtjevima za duševnu bol financijski uništiti kritičke medije i disciplinirati novinare.
Cilj je bio devastirati medije i začepiti usta novinarima.
Sada se to isto događa pod Plenkovićevom paskom i u sjeni Tuđmanova spomenika.
Obranaški stav
I umjesto da premijer pokaže interes, ako već ne i zabrinutost, zbog sve glasnijih tvrdnji o cenzuri i političkim pritiscima, on apriori odbija o tome uopće raspravljati. Takav obranaški stav zvoni još glasnije na uzbunu.
Sloboda medija oduvijek je bila lakmus test za svaku političku garnituru: što neka vlast više klizi u autokraciju, to se pojačava pritisak na novinare. I obrnuto: što se više nastoji zastrašiti novinare, pa i svoje vlastite kako to čini HRT, to su snažniji signali da neka vlast preuzima obilježja diktature.
Tko je obično prvi na udaru autokrata, od Putina do Trumpa? Novinari.
Stoga takve pojave ne treba "dedramatizirati", kako to čini Plenković, već iskoristiti za novo jačanje slobode medija, zajedno s ostalim slobodama u društvu koje su sve više na udaru.
Jer, jednu stvar valja imati na umu: ono što Plenković želi "dedramatizirati" obično se pokaže kao veoma ozbiljan problem.
