Andrej Plenković obećao je da će mijenjati HDZ. To je vrijedilo do ove subote kad je predsjednik HDZ-a na skupu u "Ciboni" uz Thompsona i Tuđmana zasvirao serenadu onom starom, nacionalističkom HDZ-u.
Što radi šef HDZ-a kad se nađe u stisci? Ulizuje se desnici.
Andrej Plenković iskoristio je subotnji skup u Ciboni da animira i mobilizira okorjelu stranačku armiju: pozvao se na 30. svibnja kao "pravi" Dan državnosti, baš kao što je to činio i Tomislav Karamarko, u spotu se HDZ pohvalio "povratkom Hrvatske vojske u Vukovar", s razglasa se orio Thompson, Plenković se s govornice trudio zvučati poput Franje Tuđmana.
A nositelj liste HDZ-a Karlo Ressler friško se vratio s polaganja cvijeća u Bleiburgu.
HDZ je naglo zaokrenuo u desno, a Plenković je samo stisnuo gas.
"Imam ja dosta tih dimenzija", objašnjavao je šef HDZ-a nakon što se malo slegnula histerija. "Prilagođavam se onome što ljudi žele, a ljudi žele poruku, snagu, energiju i vodstvo".
Kad je to sve Plenković shvatio?
Horda suverenista
Pa otprilike kad je vidio da mu kampanja izgleda kilavo, kad se shvatio da mu visi čak i peti mandat u Europskom parlamentu, kad mu stranačka vojska naprosto ne reagira na podražaje, a za petama mu galopira horda suverenista, klerikalaca, ustašoida...
I što je uglađeni europejac Plenković učinio? Pretvorio se u zadriglog hadezeovca, a stranku vratio na podmazani nacionalistički kolosjek.
Plenković se "prilagodio onome što ljudi žele" i otkrio kako "ima dosta tih dimenzija". Dobro, a koji je onda pravi Plenković?
Je li pravi Plenković onaj koji je obećao da će "mijenjati HDZ" ili onaj koji je u panici spremno zajašio onaj stari HDZ?
Je li pravi Plenković onaj koji je europske izbore gurnuo u ruke "političkom hologramu", a kampanju pretvorio u najsterilniju u hadezeovoj povijesti ili onaj koji je shvatio da ništa nema bez nacionalističkog urlikanja?
Je li pravi Plenković onaj koji se pompozno nabacuje europskim vrijednostima ili onaj koji s razglasa pušta pjevača kojemu su zabranjeni koncerti u takvoj Europi?
Plenki kao Kolinda
Da stvar bude još bizarnija, Plenković je u Cibonu doveo Angelu Merkel koja je s govornice upozoravala na opasnosti od nacionalizma, da bi se skup potom pretvorio u koketiranje s nacionalizmom.
Da smo zločesti, rekli bismo da se Plenković pretvorio u Kolindu Grabar Kitarović. On, poput predsjednice, ima mnogo dimenzija i svaku od njih čuva za posebnu prigodu.
Jednu za Bruxelles, drugu za "Cibonu".
To izgleda kao patentiranje onih "dvostrukih konotacija": malo bježi od ustaštva, malo se dodvorava ustašama, malo osuđuje nacionalizam, malo ga podgrijava, malo je diplomatski uglađen, malo je hadezeovski nabrijan.
Baš kao Kolinda.
Naivan je bio svatko onaj tko je mislio da će Plenkovićeva lista, uz njezina prozirnog nositelja i uz onakvu birokratsku kampanju, biti dovoljna za mobilizaciju hadezeove vojske.
Nema tu kruha.
Nacionalističke gusle
Osjetio je to Plenković iz prve ruke kad je na prvim europskim izborima drugi na listi HDZ-a obilazio skupove s Ružom Tomašić i slušao kako ona upozorava da "Hrvatska samo za Hrvate, a svi ostali su gosti".
Tako izgledaju hadezeove kampanje.
A sada je shvatio da se HDZ mora boriti i za glasove onih koji šovinistički masakriraju plakate SDSS-a, za glasove onih koji pohode Bleiburg, "slučajno dižu desnicu" i religiozno slušaju Thompsona, onih koje se na europske izbore ne može izvući pričama o fondovima i poticajima, već o povratku Hrvatske vojske u Vukovar.
Jer bez nje Vukovar bi mogao opet biti ugrožen.
Plenković ima puno dimenzija i svaka je na snazi dok je ne pogazi neka druga. Svaka njegova dimenzija rezervirana je za posebnu prigodu, neovisno o tome što se one međusobno poništavaju.
To nam prodaje čovjek koji se reklamirao pod egidom "vjerodostojnosti".
Ne možemo reći da to nismo očekivali. Znali smo da će se Plenković u kampanji rascijepiti između HDZ-a kakvog on želi ustrojiti i HDZ-a kakav je on navikao biti.
Samo nismo očekivali da će mu to doći tako prirodno.
