Miroslav Škoro kritizirao je Plenkovića zbog jučerašnjeg uhićenja jednog prosvjednika na Korčuli, na što je Vlada prozvala Škoru da bježi od medija. Vjerojatno obojica misle da će njihov narod to najbolje razumjeti.
Jedan bježi od prosvjednika, drugi bježi od novinara.
Miroslav Škoro, pjevač i predsjednički kandidat, osvrnuo se na jučerašnje uhićenje prosvjednika na Korčuli koji je premijera Andreja Plenkovića dočekao s natpisom "Ćaća" i na Facebooku napisao: "Kad dođeš u fazu da nemaš hrabrosti prići takvom čovjeku, popričati s njim i čuti što ga muči, nego na njega šalješ policiju, to je znak da si izgubio doticaj sa stvarnošću i sa svojim narodom".
A onda je iz Vlade stigla reakcija: "I dalje čekamo kandidata koji poziva na doticaj sa stvarnošću i s narodom da se udostoji pojaviti i odgovoriti na pokoje novinarsko pitanje, umjesto da kontinuirano od toga bježi".
Plenković uz pomoć policije čisti put od prosvjednika (onog jednog!), a Škoro preko Facebooka odašilje poruke o važnosti razgovora s narodom.
I koliko god Škoro imao pravo kad kritizira premijera da bježi od benignih prosvjeda, tako i Vlada ima pravo kad, braneći svog nedodirljivog premijera, podsjeća da je Škorina komunikacija s njegovim narodom isključivo jednosmjerna.
Uzvišeni premijer
Andrej Plenković doista nekad izgleda kao da drži propovijedi na Maslinskoj gori, očekujući da javnost primi na znanje njegova tumačenja, no premijeru se ipak ne može prigovoriti da ne staje pred novinare i ne odgovara na njihova pitanja.
Makar im omogućava da ih postave.
Škoro, međutim, podsjeća na glas s neba koji šalje svoje poruke sljedbenicima. Nevidljiv, misteriozan, neupitan. Impozantan i grandiozan.
Kandidat koji je govorio da mu je jedini uzor Isus Krist ("On je pravi frajer"), pozivao se na Isusove riječi i lamentirao o važnosti toga da "razgovaramo i slušamo jedni druge", uglavnom ne razgovara i ne odgovara na pitanja.
Čak je i Isus odgovarao na pitanja svojih sljedbenika, običnih ljudi, farizeja, skeptika, ali Škoro je dosad dao samo jedan intervju i digao prašinu naprasnim otkazivanjem gostovanja na N1 televiziji nakon cjelonoćnog koncerta.
Njegove poruke su dozirane, kontrolirane, tempirane i tajanstvene.
Baš kako priliči samozvanom proroku.
Samo odgovori, ali bez pitanja
Onaj koji se reklamira kao narodni kandidat radije tom narodu šalje poruke za koje ne možemo biti sigurni ni da ih je osobno napisao. Njegove poruke narod može primiti na znanje, ali ih ne može propitivati. Niti mogu to učiniti novinari u ime javnosti.
Ono što je, dakle, postala boljka sve većeg broja etabliranih političara, da koriste jednosmjernu komunikaciju putem društvenih mreža, da se skrivaju od javnosti i novinara, ne izlažu se pitanjima i provokacijama, sada je postalo glavno obilježje i Miroslava Škore.
On nudi odgovore. Ali ne odgovara na pitanja.
On ističe važnost razgovora. Ali samo dokle on nesmetano govori.
I zato je ovaj mali sukob Škore i Plenkovićeve vlade tako bizaran. Jer otkriva zajednički obrazac političkog djelovanja. Jedan se boji prosvjeda, drugi se boji pitanja.
Obožavanje i odobravanje
Istina, teško da bi Vlada ovako odbrusila Kolindi Grabar Kitarović koja je u svom mandatu održava dvije konferencije za novinare, a kod neugodnih pitanja čak posezala za novinarskim mikrofonom, no svejedno je zanimljivo vidjeti kako se od naroda skrivaju upravo oni koji se na narod najviše pozivaju.
Doći će, naravno, vrijeme kad će i Škoro morati izaći iz sjene, iz strogo kontroliranih uvjeta, stupiti pred javnost i novinare i odgovarati na neka pitanja. A ne, primjerice, na Facebooku prijetiti tužbama, kao nedavno tjedniku Novosti koji je objavio priču o njegovim kreditima na HRT-u.
Dotad će, međutim, dijeliti neke zajedničke osobine s premijerom kojeg je tako sočno kritizirao.
Obojica žele obožavanje i odobravanje, a ne prozivanje i kritiziranje.
