Dugo smo vremena gledali gdje ćemo odsjesti, pa smo se prije puta odlučili za lokaciju koja se nalazi blizu ogromnog trgovačkog centra Central Festival Phuket. Lokacija je to koja nije sama po sebi ništa spektakularna, ali smo taman bili negdje na sredini između mjesta kao što je poznata Patong plaža, pa smo autobusom imali dvadesetak minuta do tamo. Ne propustite pogledati/pročitati i ostale reportaže iz Tajlanda, a bome ih ima.

Prvi smo dan malo upoznavali okolicu u kojoj smo se smjestili, ali realno nije bilo ništa pretjerano vrijedno spomena. Posjetili smo i taj trgovački centar, u kojem su cijene jako visoke, a tamo smo ujedno i rezervirali izlete za Phi Phi i James Bond otoke, što je bilo super. Navečer smo se uputili prema centru Phuketa, a iako smo očekivali da će biti urnebesno, na kraju smo se ipak razočarali.

Na ulicama smo vidjeli jako malo ljudi, većina je bila po restoranima, pojeli bi i otišli kućama. Vozili smo se u Songthaewu, to je su zapravo njihovi poznatiji taksiji koji su napravljeni tako da su kamioneti modificirani iza i napravljeno je mjesta za desetak osoba.  Vožnja od dvadesetak minuta ispala nas je 80 Bahta. Iako nam je vozač prvo rekao 200 Bahta. Nakon toga smo se uputili na skroz drugu stranu prema poznatom Chillva marketu, a tamo je bio jako velik izbor hrane, suvenira i ostalih sitnica.

Hodajući centrom Phuketa sreli smo i fotografa koji je radio session s mladencima, pa sam usput iskoristio priliku da i ja snimim koju fotku. Nahodali smo se Phuketom u nadi da ćemo naći neka zanimljiva mjesta, čak smo i ljude na ulici pitali, a oni su nam rekli da je to jednostavno tako ovdje i da nema baš ljudi u samom centru. Jasno, da smo išli navečer prema Patong plaži ili tako negdje – to bi već bila druga dimenzija. No, zašto ići tamo gdje svi idu, treba probati i nešto malo drugačije, pa makar to i bilo nešto lošije.

Odmah čim sletite u Phuket, posebno ako ste prošli neke druge gradove Tajlanda, trebate biti svjesni da cijene drastično rastu. To je najbolje usporediti sa sezonom na našem moru, pumpaju se cijene, a opet se s Tajlanđanima može i cjenkati oko većine. Drastično se mogu spustiti cijene. Samo cjenkanje uopće nije loša stvar, jer je to kod njih normalno. To je tako kada vide naivne turiste, odmah dižu cijene u nebesa. Zanimljivo je i to što zadnja autobusna linija na relaciji grad Phuket - Patong vozi u 18.00 sati, tako da ako se i zadržite malo duže, morate koristiti taksi koji je značajno skuplji u odnosu na autobus. Stoga je lokacija smještaja ključna, pa treba i razmisliti prije putovanje gdje sve želite ići jer samo na temelju vožnji taksijem mogu se skupiti veliki troškovi.

Najveća sreća posjete Phuketu upravo su bili plaćeni izleti na koje smo išli i tako si odlično ispunili dane. Posjetili smo i Patong plažu. Put do tamo bio je jako zanimljiv, išli smo lokalnim autobusom, koji ima neki skroz čudan red vožnje. Na stanici smo bili samo mi i jedna gospođa, a kada smo nju na engleskom pitali koji će nas autobus dovesti do Patonga, ona nam je i pomogla. Da bi nakon par minuta, kada bi čula da pričamo na hrvatskom, ona isto krenula s pitanjem ''otkud ste vi?''. Uglavnom, gospođa posjećuje Phuket već dugi niz godina i tu odlazi na godišnji, inače je rodom s ovih naših prostora, a živi u Švedskoj. Tako da smo ugodno popričali, ona nam je preporučila mjesta koja da posjetimo i to nam je baš jako pomoglo. Kaže da se Phuket baš jako promijenio od prvih njezinih dolazaka, da se jako puno toga izgradilo, da su cijene značajno porasle i da je turista više nego ikada, ali obožava ga i zato se stalno i vraća ovdje.

Toliko se toga može čitati o Patongu, koji ujedno ima i najpoznatiju plažu. Od 0 do 24 vlada zabava u Patongu, a ponuda je raznolika, stotine restorana, noćnih klubova… Noćni život bazira se oko Bangla ulice. Obzirom da smo vidjeli neke otoke prije odlaska na Patong plažu, ona nas onda i nije baš oduševila (realno teško što može oduševiti nakon posjete Phi Phi otocima). Osobno mi je za Patong bilo dovoljno da ga posjetim jednom i nikad više. Zašto? Prvenstveno zato jer doslovno svakih 5-10 metara netko nudi nešto. Hoćete drogu usred bijela dana? Palačinke? Taksi prijevoz? Masaže? Masaže sa sretnim završetkom? Ma, sve ćete to dobiti. Baš je jako naporno kada se ne može u miru hodati. To zapravo i ne čudi jer u Patongu dominiraju stranci, cijene se standardno značajno podižu, pa će već netko i nasjesti na njihove ponude. Zanimljivo je kada se vozite u autobusu i prolazite pored jednog Budinog hrama da svi domaći odjednom krenu trubiti. To je kod njih običaj.

Vožnja u tom autobusu je stvarno epska, sa strane nije zatvoren, a kada je uzbrdica u pitanju, onda zapravo brže hodate od njega. Nekako samo čekate kada će stati, to je bilo baš presmiješno. Zapravo kad bolje razmislim ne znam može li se to uopće nazvati autobusom, a na povratku je bilo bolje. Imali smo ''moderniji'' autobus, a klima u njemu bila je u obliku nekoliko ventilatora. Oduševili su me radnici. Naime, imali smo bajan pogled iz naše sobe prema gradilištu, a uspjeli smo vidjeti da bi na gradilište došlo nekoliko prodavača. Dovezli bi se tamo i odmah krenuli s poslom. Navikli smo da u Hrvatskoj radnici jedu salame, piju piva i slično, ali tamo je totalna suprotnost. Prodavači prodaju ribu, salate i ostale zdrave namirnice. U šoku smo bili. Naravno da smo i mi morali uzeti sebi tamo ribu, odlična je bila. Neki radnici spas od sunca traže i ispod kamiona, treba ipak odspavati, a nije to strano ni drugim brojnim radnicima koji vješto iskoriste priliku za snom. Na gradilištu smo vidjeli i mnoge žene koje rade.

Nakon posjete Phuketu, naša je prekrasna tajlandska avantura zapravo završila. Još smo bili jedan dan u Bangkoku i onda se vratili u Zagreb.

83

Izvorni tekst pročitajte ovdje. 

O autoru:

Ja sam Vedran Tolić i profesionalni sam fotograf. Moj rad pratiti možete na Facebooku i na mojoj web stranici.