Milanovićeva Vlada otkrila je formulu: za svaki neuspjeh traži alibi u nekom stranom primjeru. U padu aviona, padu BDP-a, nezaposlenosti recesiji. Ali ne i u uspjehu.
Bili ste zabrinuti zbog nedavnog pada MiG-a 21 iznad Velike Gorice?
Nemojte biti. I Amerikancima je, kaže jučer premijer Milanović, "prije dva dana pao avion i još nisu našli ni pilota". "To se događa".
Događa se i da se Amerikancima borbeni F-15 zapravo srušio prije pet dana i da su već sutradan pronašli pilota, ali ne dopustimo činjenicama da se ispriječe premijerovoj poanti.
A ta poanta glasi: ako Amerikancima padaju avioni, onda mogu padati i nama.
Tako to bude u životu.
Pola puta do Grčke
Također, prije nekoliko dana objavljeno je i da je hrvatski BDP pao jedanaesti kvartal zaredom. Ali što je to, poručuju iz Vlade, u usporedbi s Grčkom, čiji BDP je padao 25 kvartala? Ili s Nizozemskom, koja je padala također jedanaest kvartala?
Vidite da uvijek ima gorih od nas. A ponekad smo čak uz bok onima koji bi trebali biti bolji.
A kad se već naveliko razglaba o dubokoj krizi, prijetnji bankrotom države, o gospodarskoj propasti, evo nam i podatka da čak i jednoj Njemačkoj prijeti recesija. Pa zašto bi onda Hrvatska bila bolja?
Isto tako, kad se usvajao novi Zakon o radu i prijetilo rezanjem radničkih prava, Milanović je na sjednici Vlade još jednom posegnuo za primjerom Njemačke, naglasivši kako su tamo ljudi radili više za istu plaću. "Nije loše zaostajati deset godina za Njemačkom", rekao je tada.
Nadalje, kad se nagađa o stabilnosti vladajuće koalicije, što Milanović tako često voli isticati, onda se spremno upire prstom u Sloveniju ili Italiju gdje se vlade mijenjaju poput prljavih gaća. Kad se mijenjaju ministri kao na pokretnoj traci, onda premijer ističe kako je to u "europskom prosjeku" ("I David Cameron je preko noći smijenio pet ljudi", veli Milanović).
A kad njegova Vlada diže PDV, to se opravdava tvrdnjom kako, eto, Mađarska ima čak i višu stopu, a Danska i Švedska istu kao Hrvatska.
To ne samo da nas treba sve skupa utješiti, već nas automatski svrstava uz bok najrazvijenijima.
Takvim usporedbama kao da nema kraja. Nema kraja traženju alibija za vlastite promašaje u promašajima nekih drugih zemalja, kao što još uvijek nema uspjeha koji bi se mogli temeljiti na stranim uspjesima.
Iako bi nas, zapravo, najmanje trebalo biti briga kako je u drugim zemljama, sve dok je u Hrvatskoj ovako kako jest. Sve gore.
Postali smo svijet
Negdje na početku mandata Milanović je tvrdio da nećemo biti Grčka, a sada nas se tješi da smo tek negdje na pola puta do Grčke. Kad je nedavno pao avion, postali smo Amerika. Kad se režu radnička prava, onda smo Njemačka. Kad raste stopa nezaposlenosti, odmah se vadi primjer Španjolska.
A kad se spomene Finska... Bolje da ju Milanović više ne spominje.
Ali zanimljivo, u isto vrijeme se bježi od primjera onih zemalja koje su, recimo, povlačile drastične poteze u borbi protiv krize i tako se uspjele oporaviti prije Hrvatske. Ne spominju se zemlje u kojima su padale neuspješne vlade i raspisivali se prijevremeni izbori.
Umjesto toga, Hrvatska se čak hvali da nikad nije imala prijevremene izbore. Što je, valjda, pridonijelo stabilnosti.
U svakom slučaju, može nas radovati činjenica da je Milanović pasionirani čitatelj strane literature, pa stoga uvijek može Hrvatsku staviti uz bok onim najvećima. Ili one najveće spustiti na razinu Hrvatske.
Tko zna, možda će američki ministar obrane već sutra izjaviti nešto u stilu: "Jest, pao nam je F-15, ali i u Hrvatskoj se u zraku raspao MiG 21, pa što onda. To se događa".
