Nadam se da se nitko od nas ne boji snijega i da trčimo bez obzira na to pada li ili ne. Iako nisam ljubitelj snijega, u zadnjih sam par godina zavolio trčanje po snijegu zbog posebnog osjećaja kada škripi pod nogama.
Pale su prve pahulje: Evo kako se pripremiti za trčanje u zimi
Za trčanje po snijegu se zapravo možemo i ne možemo pripremiti. Pod pripremama mislim na opremu za trčanje koju kao i kod automobila možemo, a i ne moramo prilagoditi zimskim, tj. snježnim uvjetima.
Kako je zimi hladno, prvo se moramo prilagoditi hladnoći. Prvo pravilo je obući se deblje i slojevito. To je danas malo širok pojam jer postoji odjeća koja je topla, a vrlo je tanka, tako da zapravo niti ne osjetiš da je imaš dok trčiš. Najbolji primjer za to su zimske tajice i podmajice. Ulaganje u njih se uvijek isplati jer traju godinama, a štite od hladnoće.
Ostalo od opreme što je bitno zimi su kapa, rukavice i neka vrstu šala ili buff. Mislim da rukavice i kapu ne moram nešto posebno spominjati. Podrazumijeva se da su tople. Osobno volim kapu ali mi nakon nekog vremena postane prevruće pa je moram skinuti. Da to spriječim bolje rješenje mi je debela zimska marama koju svežem oko glave. Bitno mi je da su sinusi i veći dio glave zamotani i pod slojem toploga, a glava se opet ima gdje hladiti.
Buff je uvijek dobro imati - i ljeti i zimi. Kod njega je super što je stvarno multipraktičan i što se može nositi na više načina. Ja ga obično nosim kao kapu kada je hladnije. Vidio sam da ga neki trkači nose zimi preko nosa pa izgledaju kao nindže. Buff je vrlo jeftin i može se u trgovima naći već po cijeni od petnaestak kuna.
Najveća stavka u koju moramo uložiti zimi su dobre gume ili u našem slučaju - tenisice za trčanje. Naravno da možemo trčati i u tenisicama kojima trčimo ostatak godine ali vjerojatno će se dogoditi da će nam noge vrlo brzo postati mokre. Tome možemo doskočiti tako da na noge obučemo vrećice koje će spriječiti da se noge ne namoče. Ako se odlučite za takvo rješenje, savjetujem vam prvo jedne čarape, pa vrećice pa druge čarape pa onda tenisice.
Postoji i slična fora, koja je malo profinjenija. Koristio sam ju pogotovo kada smo imali nogometne treninge za vrijeme snijega. To su neoprenske čarape koje se koriste za ronjenje. Možemo i njih nositi, samo treba odabrati one tanje (do 3 mm). Tada su nam samo one dovoljne. Tijekom trčanja one će se također namočiti ali s obzirom da neopren sprječava izlazak zraka stopala će nam ostati toplija.
Da bi ipak spriječili dolazak vode, najbolje je nabaviti nekakve tenisice koje su više-manje vodootporne. Njih možemo prepoznati po tome što obično na sebi imaju oznaku GoreTex. To je inače materijal koji je prvo koristila NASA u izradi svemirskih odijela. GoreTex tenisice u većini slučajeva sprječavaju ulazak vode i noge će nam biti suhe. Ujedno takve tenisice imaju i poveće ripne na potplati tako da ujedno sprječavaju i klizanje po snijegu.
Klizanje po snijegu zapravo ne možemo nikada skroz spriječiti, pogotovo ako dođemo na ledenu površinu. Dobre ripne će to spriječiti ali isto se tako mogu i kupiti “lanci” koji se stave na tenisice. Ne znam kako bi to drugačije nazvao. To su šiljci na plastičnoj površini koji se stave preko tenisica. Nešto slično tomu imaju avanturisti koji idu na ekspedicije na Arktik.
Koliko je ulaganje u tako nešto isplativo procijenite sami, ali kod nas nikad nema baš toliko snijega i on ne traje mjesecima. Ako ga baš napada toliko da je sve neprohodno, onda je ipak najbolje rješenje odraditi trčanje na traci za trčanje u nekoj od teretana.
Izvorni tekst pročitajte ovdje.
O autoru:
Ja sam Matt i veliki sam zaljubljenik u trčanje. Osim trčanja volim popiti craft pivo u dobrom društvu. Dosta slobodnog vremena provodim pišući nove tekstove za svoj blog. No najbitnije od svega je da uživam u društvu svoje kćeri za koju se nadam da će jednog dana trčati sa mnom. Pratiti me možete i na Facebooku.
Nepoznati detalji uoči meča Cro Copa i Fjodora: 'Mirko je vidio majku na grobu oca. Plakao je'
Stipina karijera: S trona skine Werduma, plješće mu 45.000 Brazilaca, a onda čisti WC-e
Tonijeva mama: Da mene jedna balavica ponižava, neće! Ako mu nije pravo, neka se spakira