No mi, trebali zbog toga psihijatru ili ne, mi smo umorni od ljubavi.

Dakle... Ja. Umorna sam od ljubavi!

Kako je moguće biti umoran od ljubavi? Za ljubav dišemo, za ljubav živimo,  ljubav sanjamo... Možda, ali ne svi. Ja sam desetak ako ne i više godina svog života provela u ljubavnim vezama, ako bi veza pukla ja bih odmah uletjela u neku prolaznu aferu, po završetku afere uletjela u vezu i tako stalno, tako deset ili više godina. Mene je ljubav jednostavno iscrpila, uzela od mene zadnji atom. Posljednjeg dečka, dečka s kojim sam bila šest godina, toliko sam voljela da kažem često da ne mogu voljeti nikog drugog jer sva moja ljubav ostala je njemu. Nakon prekida upustila sam se u drugu vezu koju sam bez puno drame nakon četiri mjeseca prekinula jer... više nisam mogla. Više nisam mogla pokušavati nekoga voljeti jer u meni trenutno ljubavi više nema.

Uvijek nas uče da nismo potpuni bez nekog drugog. To je ogromna neistina! Zašto je loše biti solo? Zašto smo ovisni o ljubavi? Taj ovisnik bila sam i ja, zato sam mijenjala dečke kao čarape, ljubila se po mračnim uličicama i odlazila na romantična putovanja. Toliko sam se toga prezasitila da ne mogu više niti gledati ljubavne filmove jer mi se povraća od ljubavi i romantike. Želim biti solo. Solo sad i jesam i sretna sam.

Ne zavidim nikome tko je u vezi ili braku. I onako nije sve blistavo kako se čini jer, kao što običavam reći - svaka sretna ljubav nesretna je na svoj način. Ja sam od ljubavi odustala sve dok ne nađem idealnog jer neću više nikada trpjeti da me netko, kao što je u vezama često slučaj, bilo čime tlači, proziva i govori mi kako bih ja trebala živjeti svoj život. ''Zar ti ne fali seks?'' pitaju me. Ne, ne fali me seks jer sam ''preseksala'' u životu. Seks mi je zadnja stvar na pameti.

Svi kažu da se za ljubav treba boriti. Ja sam borila i borila, izgubila bitke i ratove i najtežim načinom, iskustvom iz prve ruke shvatila da ljubav za koju se vrijedi boriti jednostavno nije ljubav. Više si nikada neću dopustiti da s nekim prekidam i  ponovno se mirim kao da ništa nije bilo. Kad jednom pukne treba reći zbogom i krenuti dalje jer ljubav ne bi trebala biti stres, ljubav nije kad se s nekom osobom svađaš, već to znači da ta osoba nije za tebe. Svađaš li se s najboljim prijateljima? Vrlo vjerojatno ne, a tvoj partner ti upravo treba biti najbolji prijatelj i ne treba pristajati na manje od toga.

Ne okrećem se za frajerima na ulici, ne koristim Tinder, ne špijuniram nikoga na Fejsu, ne izlazim u klubove kako bih ''nešto zbarila'' i jednostavno uživam sama u sebi, družim se prijateljima, slikam i crtam, posvećena sam svom psu, radim što želim bez partnera, sama, ničija i sretna sam. Konačno sam slobodna nakon dugog niza godina. Znam, znam da me neki sažalijevaju jer uvriježeno je mišljenje da je za ženu najbitnije da se uda. Meni brak nije na kraj pameti. Nikad nisam bila ona djevojčica koja crta svoju vjenčanicu. Ja sam crtala pse jer mi kao maloj nisu dali da jednog imam. Sad su mi 32, pored salona vjenčanica se niti ne okrenem i imam psa kakvog sam uvijek htjela i to čini moju sreću, briše moje suze i daje mi razlog za ustajanje.

NIKA OSTOIĆ: Ovo je moja Greta, a pronađena je u smeću, u plastičnoj vrećici

Tu je i čovjek s početka teksta. Dobrim dijelom zaslužan je za moju sreću jer mi je upravo on dao snage da prekinem svoju šestogodišnju vezu. Bio je na pravom mjestu u pravo vrijeme i on je bio ruka koja me vodila preko ponora zvanog prekid. Da nije bilo njega, ne bih nigdje našla snage da ostanem solo već bih se popišana i posrana vratila natrag bivšem dečku i bila opet na početku propuštajući sve divne stvari koje nosi solo život.

Otkako sam sama, ja sam sretna osoba što dugo dugo nisam bila. Ne osjećam kao da trošim vrijeme, a u vezama sam to osjećala. Davala sam sebe ljudima koji me nisu bili vrijedni. Trošila sam u prazno. Trošila sam svoj duh doslovno. Ovako solo sam opet ona stara sretna ja, onaj ženski Petar Pan koji nikada ne odrasta i kojem nitko ne govori: ''Otkucava ti biološki sat''.

Ne zanima me pritisak okoline da si nađem dečka. Muža. Rodim dijete. Možda dva. Ili čak tri. Cijenim sebe i svoje vrijeme i ne dopuštam nikome da mi govori što bih trebala raditi sa svojim životom. Kažu da živimo dva života; jedan za sebe, a jedan za druge. Ja sam veliki individualac. Živim život samo za sebe jer dosta sam živjela za druge.

Izvorni tekst pročitajte ovdje. 

O autorici: 

Nika Ostoić. Zagrezla u trideste, a misli da ima 17. Ljubiteljica pasa, zaljubljenica u mentol cigarete. Samoprozvani skriboman. Playboyeva kolumnistica. Ponekad model. Uzor onima koji traže pogrešne uzore. Trainspotting, ali bez droge.