Imam osnovnu ideju kako želim da mi pas izgleda, konkretno želim da nije jako mali i da ima ''uši prema dolje''. Zove li se to labrador ili mješanac s ceste meni nije bitno. Ljubav je ljubav i pas je pas. Početak Gretina života bio je ružan i mogao je završiti kobno prije nego što joj je život i počeo: nju i dvije sestrice stare svega nekoliko dana neki zli čovjek zavezao je u plastičnu vreću, onu čvrstu kakve kupimo u supermarketu, i bacio u kontejner za smeće kasno uvečer očekujući da će ih smetlari odnijeti i da će se prije ili kasnije udaviti. Ili da će se s njima dogoditi što se već događa sa smećem. Vjerojatno da će biti zapaljene i, kak bi se brutalno reklo, crknuti u vatri.

Zašto su bačeni u smeće? Jer su mješanci, jer nemaju vrijednost na tržištu i bezosjećajni ljudi klasificiraju ih kao otpad. Monstrume ne zanima što su novim Zakonom o zaštiti životinja takve radnje kažnjive svotom do 30,000 kuna. Njih to ne zanima jer vjeruju da neće biti uhvaćeni što najvjerojatnije i neće jer dokazivati čiji su to štenci nema previše smisla jer je nedokazivo.

Ovih se dana puno priča o zakonu kojim bi kastracija pasa mješanaca bila obavezna. Za sad je obavezna samo u azilima. Potpisuju se peticije, tko je za, a tko je protiv.

Ono što meni nije jasno su ljudi koji će radije odabrati opciju brutalnog ubijanja štenaca nego platiti sterilizaciju kuje. Da se razumijemo, to je plativo u ratama, nitko nikoga ne tjera da iskešira odjednom 1000+ kuna na to nego se može platiti na 12, 24, 36 rata i onda taj trošak postaje zanemariv. Onaj tko nema 30 kuna mjesečno da plati ratu, taj, realno ne bi trebao imati psa. To je moje mišljenje. Na stranu sad rak maternice, mliječnih žlijezda i slične nuspojave koje često nosi izbjegavanje sterilizacije ženskih pasa. Pričam samo o trudnoći, tj. skotnosti. Ako već iz ne znam kojih uvjerenja ili pak financijskih problema ne želimo i ne možemo sterilizirati psa, zar je toliko teško psa tih deset dana u godini koliko se tjera držati na uzici, zatvoriti ga u kuću i ne ga puštati bez nadzora?

Zar je toliko neizbježno da pas bude, prostoseljački rečeno, napumpan? Očito jest jer ljudi su nemarni i što se onda događa? Azili su sve puniji, dapače prepuni, mješance skoro nitko neće i onda ti siroti mješanci, nejaka štenad bivaju puštena u šume, udavljena u rijekama ili pak, kao moja Greta i njene sestrice, bačena u smeće u plastičnoj hermetički zatvorenoj vreći.

Jesam li za obaveznu kastraciju? To je dvosjekli mač. Ne želim da se mješanci tako istrijebe i da više nema malih štenaca jer uvijek bih odabrala mješanca, ali mješanci bi se nekako trebali kontrolirano razmnožavati. Ono što bih ja predložila kao alternativnu obaveznoj kastraciji je ovo: Svatko tko nabavi psa mješanca, pri prvom cijepljenju i čipiranju trebao bi se izjasniti planira ili imati leglo ili ne. Ako je odgovor ne, kastracija tj. sterilizacija je obavezna i tko se toga ne drži u za to određenom roku, plaća novčanu kaznu. Ako je odgovor da, kastracija nije obavezna, ali se osoba ugovornom mora obvezati da će zbrinuti štence. Znam. Znam. To ne bi u potpunosti riješilo problem napuštenih pasa, ali barem bi se - bar tako optimistično mislim - taj problem umanjio.

Kad sam vidjela Gretinu sliku na Facebooku odmah sam se zaljubila i nije mi trebalo više od tri minute razmišljanja da nazovem Svjetlanu i kažem: ''To je nova ljubav mog života", druga sestrica Tina također je našla dom, ali treća, Lina, nikako da se udomi jer ljudi nisu skloni mješancima koji će biti srednje veličine kad odrastu. Svi kad vide sliku pomisle da je to neki vučjak od čega većina ljudi nažalost ima averziju iz nekog nepoznatog razloga. Većina je sklonija jednostavno kupiti malog bijelog maltezera zanemarujući da upravo maltezeri imaju, pardon my French, zajeban karakter. Ljudi zaboravljaju da kod pasa nije bitna boja i veličina već karakter, a upravo ovakvi mješanci iz smeća kao moja prelijepa Greta su najzahvalniji, najpametniji i - možda glupo zvuči - ali odlična prilika za super psa, najboljeg prijatelja i vječnu besplatnu bezuvjetnu ljubav.

Sve vas to pita moja mala Greta iz svog toplog kreveta kakvog zaslužuje.

Osvijestite se, udomite tužnog psa iz azila, ne samo da ćete učiniti dobro djelo nego ćete sebi učiniti najveću moguću uslugu jer pas je najbolje što se jednoj obitelji može desiti...

P.S. Ovo je Lina. Gretina sestrica iz smeća koja još nije našla dom (osim nekih ljudi koji su je stavili na lanac što je u Zagrebu zakonom zabranjeno pa je istima oduzeta i vraćena Svjetlani). Kad naraste imat će 15 do 18 kila. Jako je umiljata, vesela, ali ne i zločesta, pametna je, već je počela kužiti piškenje vani iako je jako mala, lijepo hoda na uzici, ne laje bespotrebno... Ma jedan prekrasan pas idealan za stan ili obitelj s djecom. Ako joj netko želi pružiti zauvijek dom neka se javi Svjetlani na Facebook ili na broj 091/ 3772 682.

Izvorni tekst pročitajte ovdje. 

O autorici: 

Nika Ostoić. Zagrezla u trideste, a misli da ima 17. Ljubiteljica pasa, zaljubljenica u mentol cigarete. Samoprozvani skriboman. Playboyeva kolumnistica. Ponekad model. Uzor onima koji traže pogrešne uzore. Trainspotting, ali bez droge.