Obećao je vratiti Inu Hrvatskoj. Jučer ju je predao Mađarskoj

"Koja stranka je u zadnjih 30 godina angažiranije štitila hrvatske interese, u tranziciji političkog sustava i gospodarstva, a sve u izrazitom nacionalnom interesu, ako nije HDZ", upitao je Andrej Plenković na jučerašnjem stranačkom skupu u Varaždinu.

I to samo par sati nakon što je u Hrvatskom saboru HDZ, uz pomoć Zlatka Hasanbegovića i Hrvoja Zekanovića, po hitnom postupku izglasao izmjene Zakona o Ini kojima se Vlada odrekla kontrole u toj naftnoj kompaniji.

Oporba je napustila sabornicu kako bi srušila kvorum, čelnici opozicije optuživali su HDZ za izdaju nacionalnih interesa, a onda su Plenkovića spasili (i MOL-u pomogli) Hasanbegović i Zekanović.

Oni su glasali protiv, ali su ostali u dvorani kako bi održali kvorum potreban za izglasavanje zakona.

Tko je veći Hrvat?

Eto, da onda odgovorimo na Plenkovićevo pitanje: Hasanbegović i Zekanović se hvale da oni još više od HDZ-a brane i zastupaju hrvatske nacionalne interese. Pa su svi zajedno, svi ekskluzivni zaštitnici hrvatskih interesa, pomogli MOL-u da legalizira svoje većinsko upravljanje Inom.

I to nakon što je Sanaderov HDZ, prvo u visokoprofilnom restoranu, a potom na sjednici Vlade, predao Inu Mađarima, a Tomislav Karamarko odletio s funkcije jer je bio povezan s lobistom MOL-a. 

Andrej Plenković sada je kompletirao akciju zaštite nacionalnih interesa. Prije dvije godine obećao je povratak Ine u hrvatske ruke, a jučer je i službeno predao Inu u mađarske ruke.

I tko onda "angažiranije štiti nacionalne interese od HDZ-a"? Tko? Tko?

Pitanje je samo što HDZ smatra nacionalnim interesom.

"Oni nemaju pojma"

Preksinoć je Plenković, na još jednom stranačkom skupu, ovoga puta na Trešnjevki, nabrijavao članstvo sličnim porukama. "Ovi izbori su između nas koji smo ozbiljni", kazao je premijer, "i onih koji nemaju pojma". 

Ponižavajući kompletnu političku scenu bez razlike Plenković je popljuvao one koji se "predstavljaju kao veliki zaštitnici nacionalnih interesa", a zapravo samo "paradiraju političkom scenom, koriste politički prostor i medije za tako nevjerojatno lakonske teze, mahom netočne faktima i još manje provjerene".

I onda HDZ s Hasanbegovićem i Zekanovićem, a nedugo nakon Plenkovićeva službenog susreta s Viktorom Orbanom, pomogne MOL-u i oduzme Vladi ekskluzivna prava vezana uz kontrolu nad promjenama u vlasništvu društva, mogućnost veta na određene odluke uprave i pravo prvokupa cjelokupne ili dijela imovine.

Odnosno, samo formalizira ono što je HDZ pod Ivom Sanaderom već učinio.

U kompi sa suverenistima

Tako se brani nacionalni interes. Pomažući Orbanu da preuzme Inu do kraja. Opravdavajući Antonija Tajanija nakon njegovih izjava o "talijanskoj Istri i Dalmaciji". Poručujući Aleksandru Vučiću da isprika nije potrebna. 

I sve to u kompi s Hasanbegovićem i Zekanovićem, još većim suverenistima. Onima koji su glasali protiv zakona, ali zapravo omogućili njegovo donošenje. Manje za Plenkovića, a više za Orbana.

Što bi nakon svega trebali misliti HDZ-ovi birači koji danima moraju slušati Plenkovićeve poruke kako su oni najozbiljniji, a ostali su paraderi, te kako HDZ jedini štiti nacionalni interes nasuprot onima koji "nemaju pojma"?

Prvo, ne bi trebali misliti. 

I drugo, trebali bi vjerovati Plenkoviću na riječ: i onda kad kaže da će vratiti Inu, i onda kad je predaje Mađarima.

Svojata Domovinski rat

I onda kad kaže da su spasili Agrokor, a nad aferu Borg samo su se nadvile "sive sjene". I onda kad slave kupovinu F16, a onda se pretvaraju da nemaju pojma zašto je ta kupovina propala. 

Ali i onda kad Plenković u Varaždinu svojata Domovinski rat i postavlja pitanje: "Koja stranka je angažiranije štitila nacionalne interese u Domovinskom ratu  od HDZ-a". Oni su jedini branili Hrvatsku, ostali "nemaju pojma".

Ovakve teze i poruke podjele na "nas i njih", na HDZ i paradere, diletante i one koji nemaju pojma, nisu se mogle čuti od lidera HDZ-a još od Franje Tuđmana. 

Kad odnesu Tuđmanov spomenik na čišćenje od jaja mogli bi na njegovo mjesto staviti Plenkovićev. MOL će dati donaciju. 

Ostale kolumne Tomislava Klauškog pogledajte ovdje.