Kada je ždrijeb u Nyonu spojio Tottenham i Borussiju, njihov dvomeč se činio kao najteži za predviđanje, no pred samu prvu utakmicu bilo je poznato da će Spursi igrati bez dva prvotimca. Kane i Alli bili su van stroja, dva igrača na kojima se bazira Tottenhamova igra, šanse Borussije su se povećale, ali onda je Pochettino još jednom dokazao koliko je zapravo dobar i prilagodljiv trener. Postavio je formaciju s tri stopera, desni wing bek je bio Aurier, dok je lijevi bio četvrti stoper – Jan Vertonghen. Znajući da na toj strani operira najbolji dribler Borussije i ponajbolji igrač Jadon Sancho, Pochettino je u Vertonghenu s jedne strane dobio dodatnog osigurača u obrani, a s druge čovjeka koji je prvo asistencijom, pa onda golom riješio pitanje pobjednika. Valjalo je preživjeti gostovanje u Njemačkoj, Borussiji je tražila rani gol, nakon kojeg bi „Žuti Zid“ utjerao strah u kosti protivniku. „Milijunaši“ su krenuli odlično, no udarci Sanche, Weigla, Reusa i Gotzea obično su završavali u bloku požrtvovnih Tottenhamovih igrača, a kada bi šut prošao dalje na golu se ukazao sjajni Hugo Lloris. Borussia se pošteno napromašivala, a obično kada boksač ne uspije uhvatiti taj momentum, kada serija njegovih udaraca ne sruši protivnika, obično slijedi zamor i kontra udarac. Prvi Tottenhamov udarac na Borussijin gol završio je u mreži, aperkat u obliku Harryja Kanea značio je knockdown za Borussiju koja je shrvana činjenicom da joj za prolaz treba još pet golova jednostavno stala.

Kaneov 14. pogodak u Ligi Prvaka u 17. nastupu značio je da su se Spursi našli među osam najboljih ekipa u Europi prvi put od sezone 2010/2011. Spursi su pogotkom Petera Croucha na San Siru izbacili Milan, vođeni Harryjem Redknappom s klupe i igračima poput Balea i Modrića u nastavku ipak nisu uspjeli izbaciti favorizirani Real Madrid. Tu noć kada je Tottenham izbacio Milan, Kane je postigao jedan od svojih prvih golova igrajući za Leyton Orient, dok je Pochettino sjedio na klupi Espanyola. Baš je Pochettino u ovom dvomeču dokazao kako napreduje kao trener i kako ga u najvažnijim utakmicama sezone nije strah pokušati nešto totalno drugačije.

Njegov Tottenham postao je ekipa koja uz Juventus može promijeniti najviše taktičkih varijanti i formacija, bilo to kroz sezonu ili za vrijeme utakmice. Baš je ta fleksibilnost bila presudna kada je Tottenham usprkos ozljedama najboljih igrača tijekom cijele sezone ipak napravio iskorak u Ligi Prvaka, a s druge strane ostao konkurentan u domaćem prvenstvu. Uz sve to Tottenham ima problema s prelaskom na svoj novi stadion, stadion je trebao biti otvoren početkom ove sezone, no i dalje nema službenog datuma otvaranja. Spursi su jedno vrijeme bili u trci za titulu s Liverpoolom i Man. Cityjem, iako ih apsolutno nitko nije vidio u toj trci na početku sezone. Dapače, vladalo je mišljenje kako je ovo sezona u kojoj će Tottenham doživjeti krah i vratiti se tamo gdje su bili prije Pochettinove ere. Ponajviše zbog toga jer nisu doveli doslovno nikoga, imali su čak 9 igrača u polufinalu SP-a u Rusiji od kojih je većina bila povezivana s najvećim europskim klubovima. Tottenham je opet zadržao kostur ekipe, usprkos zamorom nositelja igre i činjenicom da nisu pojačali svoj igrački kadar Tottenham je zabilježio najbolji start sezone u svojoj povijesti, a trenutno drže treće mjesto u ligi s tri boda više nego lani.

Kakav je Tottenham zapravo klub?

Tottenham je klub koji je trenutno u tranziciji, zarobljen između pojma „velikog“ i „malog“ kluba. Povijesti dovoljno stare, ali ne i dovoljno trofejne. Tottenham je prvi engleski klub koji je osvojio neki europski trofej, bio je to Kup pobjednika Kupova davne 1963. godine. Uz njega imaju dvije osvojene lige i desetak kupova, a zadnji trofej kojeg su stavili u vitrinu bio je Liga kup 2008. godine. Zbog toga Spursi su onaj tip kluba koji ima najmanje simpatija, nemaju dovoljno trofejnu povijest zbog koje bi ih netko cijenio, a s druge strane nisu onaj simpatični autsajder za kojeg bi ljudi navijali kada igraju protiv najvećih. Stoga, „zlatna sredina“ možda i nije toliko zlatna za klubove poput Tottenhama, Napolija, Valencije, Bayera Leverkusena ili drugih. Kada takvi klubovi naprave neki bolji rezultat, obično ovi najveći dođu s milijunskim ponudama i kupe im najbolje igrače. No, u Pochettinovoj eri Tottenham je neka vrsta anomalije. Unatoč izdašnim ponudama za svoje najbolje igrače, Tottenham je uspio zadržati kostur ekipe, čak i produžiti neke ugovore. Od bitnih igrača u Pochettinovoj eri klub su napustili Kyle Walker i Mousa Dembele koji je načet ozljedama otišao u Kinu.

S druge strane Tottenhama nije ni kupio nikoga zadnja dva prijelazna roka, što je u doba modernog nogometa i navijačke opsesije transferima neviđena pojava. Tottenham i dalje vjeruje svojoj filozofiji koja se zasniva na mladim igračima, kontinuitetu i hijerarhiji. Nekada skupocjeni ulazni transfer može i ugroziti ekipe poput Tottenhama, ekipe koje su već duže vrijeme na okupu, gdje je jasan sistem plaća i hijerarhije u svlačionici. Osim toga, Tottenham igra moderan, pozicijski nogomet, zasnivan na posjedu lopte, izgradnji napada od pozadi i presingu. Jedini problem Tottenhama je što nemaju materijalni dokaz za svoje uspjehe, Pochettino još nema niti jedan trofej, iako je par puta bio blizu. Spursi ove sezone nisu mogli pratiti ritam Liverpoola i Man. Cityja, ekipa koje su se zadnja dva prijelazna roka ozbiljno pojačale. Tottenham je ostao kratak za jedno instant pojačanje, slično što je Liverpool napravio sa potpisom Virgila van Dijka ili Alissona. Za takva pojačanja koja odmah nadograđuju ekipu, potreban je novac, no Tottenham taj novac trenutno nema. Troškovi novog stadion neočekivano su skočili, ponajviše zbog „Brexita“, ali i nekih drugih faktora, cijena izgradnje skočila je sa 600 milijuna funti na više od bilijun.

Tottenham niti ove sezone neće osvojiti trofej. Okrutna javnost će ih ponovo uzeti na zub, krenuti će priče o tome kako su ispali iz trke za titulu, iako su im ti isti prije početka sezone predviđali krah. Može se reći da je Mauricio Pochettino jedini trener na svijetu koji je osuđivan zbog svojih uspjeha. No, što je zapravo uspjeh u nogometu? Naravno, ne možemo imati isti kriterij za sve klubove. Problem je što na vrhu ima mjesta za samo jednog, a ostali su gubitnici. Javnost s takvim stavom, koja na sve gleda crno-bijelo, kroz čisti rezultat, trenere poput Pochettina ili Maurizia Sarrija lako će diskreditirati.

Trebamo gledati i širu sliku, u kakvom se stanju Tottenham nalazio prije i poslije Pochettina. Od ekipe koja je lutala na svim razinama, Pochettino je napravio ekipu koja igra moderan nogomet, u vrhu je Premier lige, postala je redovni sudionik Lige Prvaka, a pred njima je otvaranje jednog od najmodernijih stadiona na svijetu. Uz sve to Tottenham na poslovnom planu stoji bolje od većine klubova Premier lige. Možemo reći da je pronašao neku sredinu između rezultata i estetike. Da za to postoji trofej, znamo tko bi ga osvojio.