Sjedim u pretoplom stanu posvađana s klimom i razmišljam o tome kako sam oduvijek u vezama. Prije ove posljednje bila sam u tri ozbiljne veze, a između njih nespretno sam se pokušavala vezati za nekoga i njega čvrsto zavezati za sebe, da mi ne bi slučajno negdje pobjegao dok ne gledam. Kako sam to sve uspjela? Vjerojatno tako što imam već više od deset godina radnog staža kada je u pitanju lomljenje srdaca – i vlastitih i tuđih. Gotovo pola svog života ja nekoga volim, plačem zbog nekoga i tjeram druge da plaču zbog mene. I kao netko tko je došao do titule majstora kada je u pitanju preživljavanje prekida – što ja točno mislim u vezi prvog pitanja?!

Nekim ljudima pauza jednostavno ne treba jer su u svim onim sranjima kroz koja su prolazili u vezi koja je iz njih isisala život naučili puno toga. Naučili su kako se ne treba odnositi prema nekome, naučili su da si neke stvari jednostavno neće dopustiti i naučili su prepoznati šupka jer su s jednim već bili.

Pola svog života provela sam u vezama i vezicama. Ne znam jesam li vezicama pokušavala liječiti propale veze ili su mi se ljudi jednostavno događali, no znam da su se dogodili s razlogom. Dogodili su se da bih se dozvala pameti. Iz propalih sam veza, prije svega, naučila da ne trebam biti šupak prema drugome zbog svojih problema i strahova, naučila sam da ne trebam biti šupak prema sebi tako što ću šupcima dopustiti da me tretiraju kao da sam šupak.

Bio je decembar, mjesec ljubavi, poklona i topline. Bio je decembar kad sam odlučila sve poslati tamo od gdje se ljudi ne vraćaju. Odmah sam napravila grešku u koracima pa pokušala propalom vezom liječiti vezicu. Bio je januar, mjesec promjena i obećanja koja uglavnom ostanu samo na papiru. Bio je januar kada sam odlučila pustiti vodu i poslati to sranje da otpluta od mene – zauvijek. Trebala mi je pauza od veza i vezica, trebao mi je netko tko će doći u dva ujutro pijan, a otići sutra u podne i ne javiti se. Onda sam shvatila da mi ne treba ni to.

- Trebam biti baš sama da bih postala samostalna, govorila sam u sebi dok sam manično ribala svoj najmanji mali stan.

Sama sam se vadila iz svih govana i samoj sam sebi plakala navečer, kada nitko ne gleda. Shvatila sam da sam konačno naučila reći ne, čak i ako je užasno sladak i plav. Shvatila sam da sam do toga svega došla u vezama i vezicama, ali sama, da sam svoj čovjek i da mi odavno nitko ništa ne pomaže. Prestala sam se opterećivati vezama, vezicama, osobama i polu-osobama i pustila samu sebe na miru.

Onda se dogodio Boris, netko bi se maknuo, rekao da je ipak prerano. Meni nije bilo. Ne može ti biti rano kada s nekim govoriš očima. Nemaš potrebu biti sam kada se kraj nekog osjećaš kao da si došao doma. Nećeš otići od nekoga tko te prihvatio onakvog kakav doista jesi.

Neki ljudi nauče biti samostalni dok su u vezi. Nekim ljudima partneri pomognu u samostalnosti. I možda vam sve to zvuči kontradiktorno, no vjerujte da nije. Propale veze iz kojih odbijate izaći mogu vas, na kraju, naučiti samostalnosti. Veze u koje ste ušli bez pauze mogu vam tu samostalnost učvrstiti. Raditi na svojoj samostalnosti i čvrstoći možeš bilo gdje, bilo kada i s bilo kim. Krivi ti ljudi u tome pomognu kada ih odjebeš, pravi ti ljudi ne oduzmu tvoju samostalnost, ali ti pokažu da su tu ako ih slučajno budeš trebao. Tvoja samostalnost ne ovisi o drugome, ne ovisi o tome jesi li u vezi ili nisi. Ovisi isključivo o tebi  i tvom odnosu prema sebi. Ako osjetiš da trebaš biti sam, uzmi pauzu. Ako osjetiš da će netko novi cijeniti i učvrstiti tvoju samostalnost, biraj njega za stvari koje se rade u dvoje.

I dok u self-help knjigama, časopisima i u pričama koje slušamo na kavama najčešće govore da je nepisano pravilo iskulirati od veze i ne ulaziti u novu ako je ona prethodna ostavila posljedice, ja tvrdim potpuno drugačije. Osobe koje ne žele biti samostalne ne oslanjaju se previše samo na partnere, one se oslanjaju na prijatelje, roditelje pa čak i poznanike.  Poznajem osobe koje su u vezama shvatile da nisu nimalo neovisne. Iste te osobe nisu  izašle iz dugogodišnjih veza, već su počele raditi na sebi, a uz to su dobile apsolutnu podršku partnera. Poznajem i sebe, a za sebe mogu reći da sam u (lošim) vezama naučila da se prije svega moram naučiti oslanjati na sebe. Veze ti nikada ne trebaju biti izgovor za to da ne radiš na stvarima koje voliš, da ne radiš na ljudima koje voliš i da se udaljiš od sebe samog.

Izvorni tekst pročitajte ovdje. 

O autorici:

Nekada žena, nekada djevojčica. Vjerujem u (svoje) snove, ljude i dobrotu. Iako više volim knjige, oduvijek živim u svom filmu. Moje avanture možete pratiti na blogu, instagramu i fejsu.