Ministar Ranko Ostojić rekao je da će smanjiti plaću ako je smanje sindikalni čelnici. Nije mu palo na pamet reći da će smanjiti svoju plaću kad se ona smanji policajcima.
Sada je red došao na ministra policije Ranka Ostojića. On se jako uvrijedio kad su čelnici sindikata članovima Vlade poručili da si smanje plaće "sukladno učinku", pa je posegnuo za prkosnom replikom: "Kad budu svi sindikalni vođe skinuli sebi 50 posto plaće, onda ću i ja skinuti sebi".
Vjerojatno je nakon toga sam sebe potapšao po junačkim ramenima. Vjerojatno su to učinili i neki u njegovoj blizini. Ponosni zbog načina na koji je ovaj socijaldemokratski ministar pomeo pod sa sindikatima. Neće oni njemu dirati u plaću...
Nažalost, kako to obično biva sa SDP-ovcima, brzometni Ostojić opalio je u prazno. I to ne jednom.
Sindikalne plaće
Prvo, plaće sindikalnih čelnika isplaćuju se iz članarine i drugih prihoda sindikata, što znači da i oni sami sudjeluju u svojoj plaći. Članom sindikata postaje se dobrovoljno. Čelnici sindikata biraju se glasovima svojih članova.
Ministar Ranko Ostojić plaću prima iz državnog proračuna.
Nema, dakle, ama baš nikakve poveznice između njegove i plaća sindikalnih čelnika.
Štoviše, sindikalisti uredno isplaćuju Ostojiću njegovu veliku plaću za koju u državnoj blagajni ima sve manje novca. S druge strane, Ostojić ne sudjeluje u isplati plaća sindikalistima, osim, naravno, ako nije član sindikata.
Nije onda jasno kako je ministru palo na pamet onako odbrusiti sindikalistima. Osim što je posve tipično da jedan SDP-ovac ulazi u svađu upravo sa sindikatima i da grčevito brani svoja proračunska primanja.
Drugi promašaj tiče se famoznog "radnog učinka".
Kad država procvjeta
Sindikati su uspješni ukoliko koliko se uspijevaju izboriti za interese svog članstva, a plaće njihovih čelnika ovise o visini sindikalnih prihoda. Ministri u Vladi grčevito čuvaju svoje plaće, postavljajući ih čak kao mjerilo svih ostalih plaća u javnom sektoru - pa čak i plaća profesora i rektora - premda sve brojke pokazuju da su prilično neuspješni.
BDP se rapidno topi, nezaposlenost raste, prihodi proračuna padaju, proračunske rupe krpaju se vanjskim zaduživanjem i rasprodajom državne imovine. Vlada je neuspješna, ministri neučinkoviti.
Nije li onda logično uvjetovati plaće članova Vlade njihovim radnim učinkom? Pa kad i ako država procvjeta, procvjetat će i njihove plaće.
Ali eto, Ranko Ostojić bahato poručuje da će on smanjiti svoju plaću tek kad je smanje čelnici sindikata.
Ono što je posebno zanimljivo, nije rekao da će smanjiti svoju plaću kad se smanje plaće radnika u Hrvatskoj. Pa čak ni kad se srežu plaće djelatnika u njegovu resoru. Ni sad, a ni prije nije rekao nešto poput ovoga: "Kad se smanje plaće policajaca, onda ću ja smanjiti svoju plaću".
Takvo nešto nije mu palo na pamet. A kamoli pobjeglo s jezika.
Prkos i solidarnost
Nije se sjetio na taj način pokazivati prkos i odlučnost. Tako povezivati svoju plaću s učinkom u resoru. Tako iskazati solidarnost s onima koji za njega rade ili barem s onima koji mu isplaćuju tu njegovu plaću koje se ne želi odreći.
Ne, on je ušao u fajt s onima s kojima nema nikakve veze.
Onima koji isplaćuju plaću koliku mogu, za razliku od ministara koji primaju plaću koliku očito više ne mogu.
Ostojić vjerojatno misli da je to bilo frajerski. Jer, nije se još izvukao onaj koji je dirnuo u njegovu plaću. A još manje onaj tko se usudio spomenuti njegov radni učinak.
