Ako postoji jedan značajan, iskren razlog za gledanje ovog filma onda je to upravo Russell Crowe. Ne Aronofsky, ne biblijska priča koja zvuči djetinjastije nego ikad...
Russell Crowe se želi susresti s papom. Papa je odbio susret s Russellom Croweom. Papa i Russell Crowe se ipak susreli. Ufff...boli glava, no to su samo neki od brojnih naslova koji su se redovito izmjenjivali tijekom proteklog mjeseca po manje-više svim naslovnicama svjetskih tabloida i portala. Razlog? Nova filmska adaptacija svima poznate biblijske priče o Noi. Film koji je dobio epitet 'ozloglašenog' i prije negoli se uopće i počeo snimati. Zašto? Nakon gledanja istog, mogu vam iskreno reći da nemam pojma zbog čega tolika galama.
Darren Aronofsky je redatelj koji je širu medijsku pozornost dobio nakon briljantne hipnotičke narko drame 'Rekvijem za snove', oštrog i direktnog udarca u prepone američkom društvu čija je mladež ogrezla u poroke, dok su s druge strane njihovi roditelji blago zombificirani raznim antidepresivima i čvrsto prikovani u naslonjačima ispred televizora.
Aronofsky je bio osvježenje, gušt, ideja sprovedena u djelo (mada su mnogi zanemarili njegov debitantski masterpiece 'Pi'), otpor užasavajućem komercijalnom filmu. Godinama poslije nanizali su se njegovi novi primjeri briljantnosti poput 'Hrvača' ili 'Crnog Labuda' i filmski svijet mu je bio pod nogama. Što dalje? Svi su čekali da 'moćni' usklikne: 'Eureka!' Strip fanatici su stiskali fige da se uhvati neke strip adaptacije ('Wolverine' je bio jaaaaako blizu). No onda je stigla vijest koju je malo tko očekivao. Aronofsky snima priču o Noi?!?!
Počele su glasne priče, osude, nevjerica. Što li će ovaj 'čudak' napraviti s jednom od omiljenih biblijskih priča? Razmetni sin konzervativnih židova. Valjalo je pričekati, smiriti tenzije. Glumačka ekipa se iskristalizirala. Crowe, Connelly, Hopkins, Winstone, Watson, Lerman - zvuči prilično snažno. Pojedinci su se smirili. Snimanje je moglo početi. Snimanje je završeno. Premijera. Oni koji su spremili drvlje i kamenje, bacili su ga i prije nego je snimanje započelo. Uslijedio je...hmmm...ajmo sad radije na radnju.
Noah (R. Crowe) živi povučenim, gotovo nomadskim životom sa svojom obitelji u opustošenoj i raznim divljim hordama poharanoj zemlji. Cijeneći svaki oblik života bilo životinjski ili biljni (ljudski najmanje), Noah doživi viziju u kojoj ga Bog pozove da izgradi golemu arku u koju će smjestiti sva živa bića i bilje. Božji plan je isprati velikom kišom i poplavom sav nedostojni ljudski rod i pružiti novu šansu životu. Neki se s tim ipak ne slažu...
Mislim da je to dovoljno. Priču o Noi i njegovoj arci koju ste možda čitali na satovima vjeronauka, gledali u brojnim filmskim ili TV adaptacijama, možete lagano zaboraviti. Aronofsky se poslužio starom i prokušanom metodom slobodne interpretacije.
Njegovog Nou progone unutarnji demoni, čuvaju kameni divovi (da, dobro ste pročitali) zvani pa..hmm..Čuvari, kolebaju odluke koje treba donijeti u ime Boga i ljudskog roda. Ovaj Noa prolazi kroz sindrom kapetana Ahaba, bira tko će živjeti, a tko ne. Sve te i brojne druge odluke leže na plećima i glumačkim sposobnostima Russella Crowea.
Ako postoji jedan značajan, iskren razlog za gledanje ovog filma onda je to upravo Russell Crowe. Ne Aronofsky, ne biblijska priča koja zvuči djetinjastije nego ikad, već ovaj problematični Australac kojem ovakve 'veće od života' uloge leže kao skrojene.
Po strani sve alegorije, ekološko-moralne diskusije i pitanja koja Aronofsky nameće. Sve se svodi na Crowea. Njegova transformacija od spasitelja do uništavatelja je impresivna i potpuno siguran ću vam tvrditi da je ovo njegova najbolja rola u zadnjih nekoliko pa i više godina.
Kontroverzije i bogohuljenje? Niti govora! Mislim da ovaj film može uvrijediti samo one koji ga nisu ni gledali. Poruka cijele priče je konstantna i to valja respektirati bili vi vjernik ili ne. Uostalom, Aronofsky nije forsirao pitanje vjere ili napadao/branio Bibliju, njegov fokus je bio na moralnom aspektu, na greškama koje ljudski rod i dalje nesmetano čini.
Osobno, da nije bilo njegovog skretanja u fantasy žanr, a pritom prvenstveno mislim na divove (koji sliče i zvuče kao kamene verzije Transformera), moj dojam bi bio kompletniji i pozitivniji. Ovako, niti Crowe ne može spasiti ovu 'pomaknutu' viziju od potonuća koliko god arkina građa bila čvrsta.
