Tomislav Karamarko zabranit će javnu kritiku Franje Tuđmana i Gojka Šuška. Bit će to najbolja posveta već pomalo zaboravljenoj doktrini prvog hrvatskog predsjednika
Sada već davne 1996. godine, novinar riječkog Novog lista Roman Latković objavio je komentar protiv predsjednika Franje Tuđmana.
U tom komentaru, ni bitno žešćem ni kritičnijem od mnogih koji su tada objavljivani u tim, ali i nekim drugim novinama, nabrojao sve loše strane Tuđmanove vladavine i pozvao na opoziv prvog hrvatskog predsjednika.
To je u državotvornoj javnosti izazvalo pravu histeriju. Hrvatska televizija redala je huškačke komentare protiv Latkovića, a Hloverka Novak Srzić organizirala ideološki panel na kojem joj je četvero njezinih istomišljenika pomoglo sklepati galge i pripremiti vješala za riječkog novinara.
Bila je to prava hajka na državnog neprijatelja.
Azil u Americi
Nedugo nakon toga, Roman Latković bio je prisiljen potražiti azil u Sjedinjenim Državama, ali njegov slučaj zapamćen kao samo još jedan primjer onoga što se dogodi svakome tko se drzne javno kritizirati Franju Tuđmana.
Nešto slično prolazili su godinama i urednici Ferala, zajedno s nekim drugim novinarima, te još desecima oporbenjaka, nevladinih aktivista, intelektualaca koji su se usudili govoriti protiv Tuđmana izvan svoja četiri zida.
Pokušavalo ih se uništiti porezima i sudskim tužbama, prisluškivalo ih se i tajno pratilo, prijetilo i premlaćivalo. Žigosalo ih se kao izdajnike, strane plaćenike, unutarnje neprijatelje, petokolonaše, orjunaše i komunjare.
Tuđmanova smrt trebala je okončati tu praksu, ali eto, desetljeće i pol kasnije, Tomislav Karamarko je svečano najavio da će se ona ponovno aktivirati čim njegov HDZ dođe na vlast.
U svoja četiri zida
"Svatko će u svojoj kući moći misliti što hoće, ali na javnoj sceni neće to moći, nego će se morati poštovati vrijednosti na kojima se temelji hrvatska država: a to su Domovinski rat, branitelji, naši poginuli, politička doktrina Franje Tuđmana i veliko djelo Gojka Šuška", izjavio je šef HDZ-a na subotnjem obnoviteljskom saboru Zajednice branitelja.
Na to su svi nazočni pozdravili pljeskom, čak i oni liberalniji među hadezeovcima.
I dok potencijalni Tuđmanovi i Šuškovi kritičari mogu zahvaliti Karamarku što im je barem za sada dozvolio da u svoja četiri zida misle što hoće, svejedno se možemo zapitati na što je točno HDZ-ov šef mislio.
Što se može nazvati doktrinom Franje Tuđmana, na što se svodi to veliko djelo Gojka Šuška i što će se dogoditi onima koji će javno govoriti protiv jednog izabranog političara i jednog ministra iz dijaspore?
Ono posljednje lako je zamisliti. Verbalni delikt, pravosudni progon, praćenje i prisluškivanje, možda i pokoje premlaćivanje, udaranje na stup srama, čišćenje medija od nepoćudnih novinara, izoliranje onih koji ne misle kako treba, dizanje Tuđmana i Šuška na razinu ustavne kategorije i njihovo izjednačavanje s hrvatskom državom.
Tko se njih dotakne, oskvrnuo je naciju i državu.
Ali puno teže je zapravo definirati doktrinu Franje Tuđmana.
Mafija i korupcija
Puno teže od "velikog djela" Gojka Šuška: njega se pamti po uvozu ustaške dijaspore, kontroliranju Herceg-Bosne, kumovanju nad zločinima u BiH, po kontroli šverca oružja, po svojatanju tajnih službi i represivnog aparata, stvaranju mafijaško-korupcijske hobotnice oko vojnog establišmenta.
Ali Tuđman? Što je točno bila njegova doktrina? Samostalna i suverena Hrvatska, međunarodno priznata... No, je li u avnojevskim granicama? Zatim, doktrina 200 bogatih obitelji, pomirba ustaša i partizana, podjela BiH, dogovori s Miloševićem, tjeranje Srba iz Hrvatske i paljenje oslobođenih područja, gušenje medijskih sloboda i slobode govora, dizanje institucije predsjednika na razinu kraljevske titule, nepotizam i korupcija, kult ličnosti, miješanje kostiju u Jasenovcu, "novac nije imovina", određivanje tko je sve "genetski programiran protiv hrvatske države"...?
Svašta bi ta doktrina mogla obuhvatiti.
Recimo, spada li u tu doktrinu i abolicija srpskih pobunjenika, protiv koje se sada dižu vukovarski stožeri na čelu s Karamarkom? Ili možda komplot s udbašima i udbaškim egzekutorima, koje je Karamarko svim silama želio izručiti Njemačkoj?
Što je toliko sveto u Tuđmanovoj doktrini da se protiv nje ne bismo smjeli javno izražavati?
Sve je to sveto
Sveto bi trebalo biti ono što Karamarko proglasi svetim. A kad govori o Tuđmanu i Šušku, on zapravo govori o samome sebi.
Jer, on je personifikacija Najdražeg vođe, usamljeni vitez templar na zadatku očuvanja Doktrine i Velikog djela, i tko dirne u njega zapravo je dirnuo u Doktrinu.
I zaslužio je da ga se kazni.
A upravo će ta kazna najbolje evocirati uspomenu na Tuđmanovu doktrinu i veliko djelo Gojka Šuška.
Bolje čak i od ove gospodarske propasti, kriminal, korupciju, pretvornu i privatizaciju, na nezaposlenost i nepravdu, na sve posljedice hadezeove pljačke kojoj su udareni temelji upravo u Tuđmanovo i Šuškovo doba.
Tko je na sve to zaboravio, Karamarko će ga rado podsjetiti.
