U virtualnom, medijskom svijetu, ekonomistica Sandra Švaljek dijeli moralne lekcije političarima. U realnom svijetu, zapošljava supruga kod svog šefa Milana Bandića.
Milan Bandić je tužan. "Tužan sam jer ovoj Hrvatskoj trebaju stručni ljudi, ali očito nije važno tko je stručan, nego tko s kim kavu pije, tko je čiji suprug".
Sandri Švaljek je neugodno. "Nije baš lijepo kada vam spomenu ime".
Neugodno je i njezinu suprugu Nenadu Kukiću. "Ne bih volio da se moje zapošljavanje u Holdingu veže uz moju suprugu".
Ali unatoč svom tom skanjivanju i nelagodi, unatoč Bandićevim patetičnim vapajima ("Što hoćete, da mi kožu ogulite? Ja sam čovjek od krvi i mesa, sa svim svojim vrlinama i manama, ali još uvijek najbolji. Građani su to rekli")stvari su prilično jasne.
Gradonačelnik Milan Bandić postavio je supruga svoje zamjenice za pomoćnika direktora podružnice za upravljanje sportskim objektima, bez natječaja i na plaću od desetak tisuća kuna.
Nikakva priča tu sad ne pomaže, nikakav sram, nikakve poruke kako se radi o poštenom angažmanu najboljeg čovjeka za to mjesto. Nitko normalan u to ne vjeruje.
Bandić nije bitan
I što je najbolje, nije to više priča o Milanu Bandiću. On je odavno pokazao kako zapošljava u svom Zagrebu: kako nagrađuje suradnike, kupuje protivnike, vraća usluge...
Ovo je prvenstveno priča o njegovoj zamjenici, bivšoj ravnateljici Ekonomskog instituta, savjetnici premijerke Jadranke Kosor i osobi koja je još prošle godine u Jutarnjem listu, kao najveću zamjerku Milanovićevoj vladi, spomenula upravo zapošljavanje po stranačkom ključu.
"Upravo je promjena mentaliteta političkih elita presudna za budućnost Hrvatske", kazala je tada Švaljek. Budućnost će očito još malo malo pričekati.
Mnogi su se iznenadili kad se prošlog proljeća kandidirala uz Milana Bandića na lokalnim izborima, ali iznenađenje je prošlo kad je zaposlila supruga u instituciji pod ingerencijom samog gradonačelnika.
Možda je sve to doista žalosno. Naime, Nenad Kukić je magistar ekonomije, vodi firmu koja navodno posluje s dobiti, možda je stvarno sposoban čovjek, možda čak i najbolji za mjesto na koje je postavljen.
Suprugin šef
Ali mi to nikad nećemo znati. Nećemo znati je li doista najsposobniji i najkvalificiraniji jer nije bilo javnog natječaja. Posao je dobio na poziv Bandića. Suprugina šefa.
A nikada nećemo znati ni bi li taj gospodin Kukić ikada pao na pamet gradonačelniku Bandiću kao idealno kadrovsko rješenje da slučajno nije suprug njegove zamjenice.
Ali tako to ide u stvarnom svijetu. U onom medijskom, virtualnom i svijetu puke teorije, ekonomistica Švaljek dijeli pametne i zabrinute lekcije. U ovom realnom zbrinjava sebe i muža.
U tom realnom svijetu možete biti vrhunski školovani i sposobni, ali ako ne nabasate na cesti na frenda iz ove ili one stranke, i ne požalite mu se da tražite posao, nikad vas neće nazvati i reći vam da je "sve sređeno" i da se za par dana javite u ovo ili ono ministarstvo, u ovu ili onu podružnicu Holdinga.
Naravno, za sve to ne morate nužno biti čak ni školovani, a kamoli sposobni, ponekad je dovoljno samo naletiti na nekog tko bi vam mogao pomoći.
Malo nelagode
Sandra Švaljek ne mora puno brinuti, tek malo pretrpiti nelagodu kad joj se u Skupštini spominje ime. I njezin suprug, možda ni kriv, ali odsad svakako dužan, mora pretrpiti malo medijskog pranja, ali mala je to cijena za radno mjesto.
Njihov slučaj samo je još jedan u nizu primjera "javno-privatnog partnerstva". Privatni poduzetnik na javnoj dužnosti. Bračni partneri na javnim dužnostima. Javna plaća za privatne potrebe. Stručnjaci i poduzetnici u politici.
Nekad je to "šegonizam", nekad "bandićizam", ali uglavnom nepotizam.
Ili kako kaže Sandra Švaljek u Gradskoj skupštini: "Sve je čisto i jasno".
