Moć potrebna za osobni rast nalazi se u vašim rukama

Znate one situacije kada danima prolazite pokraj nečega i ne primjećujete da je drugačije, dok odjednom ne ugledate promjenu i iznenadite se njome? A zatim vas još više šokira pomisao kako to prije niste opazili – jer se nije dogodilo preko noći. 

Tako sam i ja danima prolazila pokraj sobne biljke koja je postala dio mog doma prije više mjeseci. Bila je upravo ono što je nedostajalo dnevnom boravku da mu da toplinu i dušu. Našla sam savršeno mjesto za nju – u tom dijelu sobe njezina ljepota je jednostavno plijenila pažnju. 

Jednog jutra, par godišnjih doba nakon svog dolaska, ponovno je privukla moju pažnju. Ovaj put – nečim sasvim drugim. Moja zelena čarolija je i dalje bila tu, ali na drugačiji način. Listovi su na jednoj strani još više sjajili svojim bogatstvom i raskoši. No, na drugoj su zakržljali. Podigavši pogled, odmah mi je postalo jasno ono što se mjesecima događalo ispred mojih očiju, a da toga nisam bila  svjesna. Svjetlost je dopirala samo do nekih dijelova biljke, učinivši ih prekrasnima i snažnima, dok su oni drugi dijelovi,  skriveni od pažnje sunca, gotovo pa nestali. Gledajući taj pomalo zanimljiv prizor, upitala sam se koje to sunce treba nama ljudima , što je naš izvor svjetla i energije koji, iz potencijala koje imamo, oblikuje „cvijet“ u koji izrastamo?  

Koliko smo predodređeni urođenim potencijalima?

Svi mi na svijet dolazimo s određenim potencijalima. U svakom od nas krije se mogućnost da sebi i svojoj okolini, kroz život koji živimo, damo nešto posebno. Naravno, vjerojatno ćete odmah pomisliti da postoji i druga strana medalje, odnosno da, uz sav potencijal za  ljepotu duha i tijela, koji smo rođenjem dobili, nasljeđujemo i neke karakteristike koje mogu otežati život i nama i drugima. Tako se često događa da ljudi koji su rođeni s ogromnim potencijalom da osjete druge i približe im se, u sebi nose i crtu za popuštanjem i pasivnošću, jer žele izbjeći konflikte. Oni koji su jako senzibilni, ponekad su skloni sentimentalnosti i negativnim mislima, jer ih mnogo toga pogađa. A netko tko u sebi nosi mogućnost da bude vrhunski strateg, poduzetnik usmjeren na rezultate, nerijetko ima i potencijal da postane nestrpljiv, netolerantan prema onima koji razmišljaju drugačije, pa čak i da zanemari druge ljude, jer mu je u fokusu konkretna akcija. Ne zaboravimo da uz nasljeđe, na ono što ćemo postati snažno utječe i okolina, pogotovo tijekom djetinjstva. 

No, gdje smo u cijeloj priči mi? Gdje je naš vlastiti utjecaj na osobni razvoj?  

Kako se u našem razvoju izražava ono što svi imamo i što nas upravo i čini ljudima – svijest i slobodna volja? Imamo li uopće mogućnost preuzeti kormilo oblikovanja sebe u svoje ruke, ili smo u potpunosti prepušteni nasljeđu te obitelji i društvu u kojem smo odrasli? 

Utjecaj kojeg imamo 

Ako pitate najeminentnije neuroznanstvenike današnjice koji je najvažniji alat koji imamo na raspolaganju za oblikovanje sebe i svog karaktera, a samim time i svog djelovanja, dobit ćete jedinstven odgovor – naše misli. 

One  su poput sunca i svjetlosti koja uvjetuje u kojem smjeru ćemo razvijati sebe i na koji način ćemo koristiti svoje potencijale. Svjesno utječući na ono što nam se roji po glavi, mi direktno jačamo neuronske krugove koji su u pozadini tih odabranih misli. Posljedica je da se „sutra“ te iste misli nastavljaju automatski pojavljivati, jer su u mozgu upravo ti pozadinski neuroni preuzeli prevlast.  

Tako na primjer, ako se usmjeravamo na ono što je pozitivno u nekoj situaciji, ako u svojoj okolini tražimo prilike, ako razmišljamo o svemu onome na čemu smo zahvalni, ako se veselimo i sa znatiželjom i uzbuđenjem dočekujemo nove izazove, ako razmišljamo ne o onome što ne možemo, već o onom što možemo – to prestaju biti samo misli te postaju naše uobičajeno razmišljanje. Postaju navika podržana našim pozadinskim neuronima, a samim time i naš karakter.

Proces koji traži trud i posvećenost, a zauzvrat daje neopisivu dobit

I ne, to ne ide preko noći. Iako to nisam primijetila, mojoj biljci su trebali dani da zasjaji u nekom novom, drugačijem ruhu. Jednako tako, ako i mi želimo promijeniti svoje misli te izgraditi sebe u optimističnu i proaktivnu osobu (a tko to ne bi htio?), riječ je o procesu u kojeg treba uložiti vrijeme i trud.  Danas napokon imamo i znanstvene dokaze koji potvrđuju da je to moguće. Još važnije, mnogi primjeri iz svakodnevnog života to potvrđuju. Na kraju krajeva, promišljanje i iskustvo kako živjeti ispunjeno učinili su to znanje dijelom još drevnih kultura. Tako jedna indijanska legenda priča o poglavici plemena Cherokee koji je svom unuku rekao: 

„U nutrini svakog čovjeka se vodi bitka, kao borba između dva vuka. Jedan vuk predstavlja optimizam, snagu, želju za suradnjom, proaktivnost i dobrotu, a drugi pesimizam, sumnju, želju za pobjedom, strah i nesigurnost. U bitci pobjeđuje onaj kojeg hraniš.“ 

O autorici

Martina Trboglav, profesorica psihologije, radi kao viši konzultant u Ramiru, tvrtki koja se bavi organizacijskim razvojem i razvojem ljudskih potencijala. Certificirani je NLP trener, HNLP trener i NLP coach, hipnoterapeut te voditelj Ramiro Leadership NLP Academy. Specijalizirala se za područja komunikacijskih vještina, leadership, upravljanje promjenama i kreativnost. S entuzijazmom radi s organizacijama i pojedincima pomažući im osvijestiti svoje mogućnosti i razviti sve vještine potrebne za ostvarenje željenih ciljeva te kvalitetan i ispunjen život.