Milanović je godinu dana pametniji, ali i godinu dana uspaničeniji kod kreiranja Kukuriku liste za EU izbore. Zato je sada ispravio krive Drine i zakopao ratne sjekire.
Eto što sve može promijeniti jedna godina i jedan poraz na izborima.
Može ispraviti prilično nakrivljenu arhitekturu Kukuriku koalicije za predstojeće europske izbore. Može ispraviti krive Drine, obnoviti stara prijateljstva, kupiti novu odanost, zakrpati stare rane.
A i otvoriti neke nove.
Prije godinu dana Zoran Milanović morao je izgubiti europske izbore i pretrpjeti žestoke kritike javnosti i koalicijskih partnera da bi danas bio malo pametniji.
Povratak šefa mafije
Pa je vratio na listu Ivana Jakovčića s kojim se žestoko posvađao oko lanjske liste, mjesecima vodio krvavi rat, zbog te javne svađe izgubio europske, a zatim i lokalne izbore. Za šefa IDS-a govorio je da vodi stranku "kao mafijašku organizaciju", dok se Jakovčić mjesecima žalio da mu premijer ne uzvraća telefonske pozive.
Sada ga je napokon odlučio skinuti s grbače. Pa makar to značilo udovoljavanje privatnom hiru političara koji je na prošlim EU izborima izašao sa svojom listom i unatoč porazu oduzeo pobjedu SDP-ovoj listi.
Milanović se pobrinuo i za Jozu Radoša, još jednu žrtva lanjskih izbora, pomaknuvši ga stepenicu više na listi kako se ne bi dogodilo da ponovno ostane kratkih rukava. A i da se partnerski HNS ne bi opet durio zato što nema zastupnika u EU parlamentu.
Na listu je ušao i Milorad Pupovac, dragocjeni zastupnik srpske manjine s kojim se Milanović naglo sprijateljio od trenutka kad se Pupovac našao u klinču s Ivom Josipovićem oko Novosti, ZAMP-a i lojalnih Srba.
Smaknuti Picula
Naravno, paralelno sa zaglađivanjem koalicijskih odnosa, Milanović je morao ispeglati i par unutarstranačkih. Pa je Tonina Piculu smaknuo s prvog na peto mjesto liste, kako bi potencijalnom unutarstranačkom rivalu pokazao gdje mu je mjesto, a na prvo mjesto stavio europskog povjerenika Nevena Mimicu koji uopće neće sjediti u Europskom parlamentu.
Ali bitno je da ne ugrožava šefa stranke, što je još jedna bitna - ako ne i najbitnija - stavka u Milanovićevoj političkoj arhitekturi. Uglavnom, bila je to mala demonstracija moći u samom SDP-u.
S druge strane, ova Kukuriku lista za Europske izbore bila je demonstracija nove solidarnosti unutar koalicije. Sretan je IDS, sretan je HNS, sretan je Pupovac, nesretan je Picula, ali to je bila poanta ove priče, a trebali bi biti sretni i birači.
Možda je Milanović godinu dana pametniji, ali opet, možda je godinu dana uspaničeniji pred padom anketnog rejtinga njegove stranke. SDP se može vaditi još jedino na snagu Kukuriku koalicije koja u anketama još uvijek pobjeđuje HDZ.
Naknadna pamet
I što je posebno zanimljivo, Milanović kao da sve mora napraviti iz drugog pokušaja.
Na parlamentarnim izborima 2007. godine odbio je predizbornu koaliciju s HNS-om i zahvaljujući tome uvjerljivo izgubio izbore od Sanaderova HDZ-a. Četiri godine kasnije ušao je u koaliciju s HNS-om i dao mu natproporcionalan broj resora u odnosu na njegov rejting, iako su mnogi smatrali da mu to uopće ne treba u obračunu s rasturenim HDZ-om. Ali Milanović nije želio ništa prepustiti slučaju.
Tako i ovom prilikom ispravlja greške od prije godinu dana. Hoće li mu to pomoći, tek će se vidjeti.
Uglavnom, zajedništvo je uspostavljeno nakon što su parcijalni interesi zadovoljeni. Milanović se ponovno čuje s Jakovčićem, ponovno je u ljubavi sa strankom koju je njegov kandidat za župana Damir Kajin proglašavao mafijaškom organizacijom, ponovno je izašao u susret HNS-u, čak i bez Radimira Čačića, a primio je u svoje okrilje i Pupovca kojeg je predsjednik države optužio za "etnobiznis".
U novopronađenoj ljubavi i političkom ratu očito je sve dozvoljeno.
