Milanović pokazao da ima i druge prijatelje osim onih iz Peperminta, Karamarko pokazao da ima meko srce, a Radimir Čačić otkrio da ne bira koalicijske partnere.
Eto vidite da Tomislav Karamarko nije tako krvoločan tip kakvim se predstavlja dok sikće na jugofile, riga vatru na nenarodni režim i poziva na linč onih koji nisu željeli i nisu voljeli hrvatsku državu.
Naprotiv, on je političar nježna srca, pun ljubavi i sentimenta prema malim životinjama koje mu pune povjerenja pružaju svoju šapicu u znak zahvalnosti. A tko voli životinje, mora voljeti i ljude, je li tako? Pa makar oni bili ljevičari.
A vidite i da Zoran Milanović nije takav nekompetentni šmokljan kakvim ga se predstavlja, da nije šef stranke koja štiti udbaške zločince i simbolizira nasljednicu one zločinačke Komunističke partije.
Eno ga, uslikao se ovoga vikenda odmah zdesna generala Ante Gotovine, nakon što je s njim lovio tunu i okretao se budućnosti. Uz njega je izgledao tako nekako, domoljubno. Skoro pa opasno.
Čak je i Gotovina izgledao kao da mu je malo neugodno.
Ugoda s Kolindom
A vidite i da Radimir Čačić nije baš tako nabrušeni osvetnik, pun gorčine i želje za uništenjem, kakvim su ga predstavljali dok je igrao zatvorski golf. Eno ga, priča o tome da je dobar i s Karamarkom i Milanovićem, kako mu je ugodno s Kolindom, ali mu je Josipović bliži, pa čak i hvali rezultate Milana Bandića u Zagrebu.
Iako ga je prije nekoliko godina pljuvao zbog lažnih obećanja, propalih projekata, zlatnih zahoda i milijunskih promašaja.
Ali dobro, čovjek koji tek izađe iz zatvora, pa još na uvjetni otpust, nije baš u prilici birati prijatelje. A još manje koalicijske partnere.
No zato Karamarko i Milanović koriste svaku priliku da malo ispeglaju ili nabildaju svoj imidž.
Šef HDZ-a uslikao se sa svojom atraktivnom djevojkom u ogulinskoj udruzi Šapa u srcu, u skupoj majici (nije valjda lažnjak?), s trodnevnom bradicom i malom šapicom u svojoj policijsko-obavještajno-domoljubnoj desnici, što je sigurno slomilo srce svakom ljubitelju kućnih ljubimaca.
Nema veze što psić okreće glavu, proći će ga.
Uglavnom, nakon svih nabrušenih nastupa, tuđmanovske retorike, postrojavanja u vukovarskoj koloni i zastrašivanja male djece, plahih žena i prestravljenih ljevičara, ova fotografija s malim psićem trebala je javnosti dočarati ljudsku, mekšu, prihvatljiviju, svakako manje zastrašujuću stranu Tome Karamarka.
Ako u politici postoji guranje u centar, onda je ovo bilo guranje direktno u naručje birača.
Nabrušavanje imidža
S druge strane, siroti Milanović trebao je malo nabrusiti imidž. Nakon javnog šamaranja, oporbenog pljuvanja, stranačke kritike, gubitka povjerenja u vlastitim redovima, a još više u javnosti, dobro mu ej došlo malo junačkog poziranja s pravim herojem, a ne zločincem.
Ono s dvije kolone u Vukovaru bio je tek mali nesporazum. Milanović je napokon ukebao Gotovinu, stisnuo ga uz stamenog Jakovinu da ne izmigolji pred službenim fotićem, a pritom iskrivio usta u ono što bi se valjda trebalo protumačiti kao osmijeh.
Pa neka netko sada kaže nešto o nenarodnoj vlasti. O jugofilima i komunjarama. Ne bi valjda proslavljeni general s takvima tune lovio. Kao što ih ne želi loviti s onim tko je njega ulovio.
Karamarko je tako pokazao da nije samo "dovoljno hrabar da kandidira ženu za predsjednicu", nego je i hrabar da u društvu svoje djevojke uhvati nedužnog psića za šapicu.
Dok je Milanović iskoristio priliku da se pohvali kako ima i drugih prijatelja, osim onih iz "Peperminta".
A što se oslobođenog Čačića tiče, njemu je apsolutno svejedno, on trenutno nije u prilici birati prijatelje. Baš kao ni koalicijske partnere.
