Malo manja pobjeda bit će HDZ-ov poraz. Malo manji poraz bit će Milanovićeva pobjeda. Jedina senzacija bit će poraz Oraha. Jedan mandat Lesara bit će preskup
Što možemo očekivati od nedjeljnih izbora za Europski parlament, a da nismo vidjeli na onim prošlogodišnjim?
HDZ bi opet trebao pobijediti, a SDP izgubiti. Opet nije bilo gotovo nikakve kampanje, osim na razini ekscesa. Opet se više govorilo o Jugoslaviji, nego o Europi: lani kroz hajku na strance i sve koji ne vole Hrvatsku, ove godine kroz "jugofile", ali i probuđenu solidarnost naroda triju država pogođenih poplavama.
Zoran Milanović ponovno je ratovao s elementarnom nepogodom, ovoga puta onom pravom. A SDP-ovi urotnici brusili su noževe, pripremajući se za još jedan premijerov poraz.
Pa ako je već sve tako predvidivo, tko bi mogao ostati razočaran, a tko iznenađen?
Stvar je u očekivanjima.
Sedam mandata
Ne samo da se HDZ već proglasio pobjednikom izbora, nego je i zakapario čak sedam mandata. Osvoji li išta manje od toga, ekipa iz Središnjice mogla bi ponedjeljak dočekati obješenih faca. A Karamarko bi još jednom mogao stati pred novinare i - šutjeti.
S druge strane, SDP je unaprijed prekrižen.
Lani je već izgubio te iste izbore, pa novi poraz ne bi trebao biti neočekivan, naročito ako se uzme u obzir da je danas situacija još gora, ne samo u vezi gospodarstva, nego i stranačkih afera. A budući da su mu neki već prognozirali samo tri osvojena mandata, na Iblerovu trgu ne bi trebalo biti nekog velikog razočaranja.
Dapače, svaki rezultat imalo bolji od toga proglasit će se uspjehom. Gotovo senzacijom u ovoj nezavidnoj situaciji. Dokazom da SDP još uvijek ima snage i odlučnosti, da je vitalan, da se zna nositi s problemima, bla bla bla.
I da je premijerov nositelj liste Neven Mimica, za razliku od Tonina Picule lani, odradio fantastičan posao.
Faktor poplave
Pritom ne treba zanemariti ni poplave. Vlada je tri dana prije izbora i sedam dana od probijanja nasipa izvršila "desant" na Županju. Tajming nije mogao biti bolji, a medijski prikaz kriznog stožera, s užurbanim ministrima, helikopterima i premijerom u raybanicama, mogao bi se odraziti na raspoloženje birača.
Iako, ako su ovi izbori po ičemu bitni, onda je to raspoloženje stranačkih šefova.
Milanović je opet sastavio listu koja bi se u ovim napetim unutarstranačkim odnosima teško mogla nazvati SDP-ovom. Ne samo zato što ju je premijer vlastoručno sklepao, srozavši Tonina Piculu s prvog na peto mjesto, već su se na visokim mjestima našli koalicijski partneri: jedan HNS-ovac i dvojica s kojima se Milanović sve donedavno gledao preko nišana, Pupovac i Jakovčić.
Pa ako takva lista doživi debakl, SDP bi se mogao smatrati najmanje pogođenim.
Protestni glasovi
Pitanje je hoće li tako razmišljati i esdepeovi birači. Jedni će sigurno iz protesta u nedjelju ostati kod kuće, drugi bi mogli podržati Mirelu Holy ili Laburiste, one koji su također lani doživjeli neuspjeh, dok će mnogi bojkotirati listu koju je skrojio sve omraženiji predsjednik stranke.
Na ovim izborima ne pali strah od Karamarka. Taj adut Milanović će morati sačuvati za parlamentarne izbore.
Također, bit će zanimljivo vidjeti i što će se dogoditi u ponedjeljak, ako prezreni Slavko Linić održi obećanje i ostvari prijetnju da će se nakon EU izbora obrušiti na premijera. Mnogi se nadaju da bi to moglo označiti početak akcije Milanovićeva rušenja, ali riječ je ipak o prevelikim optimistima.
Prevladava osjećaj zluradosti među SDP-ovcima: mnogi priželjkuju uvjerljivi poraz jer bi on značio Milanovićev poraz.
Opasna Karamarkova uobrazilja
Zato se Tomislav Karamarko nada pobjedi jer misli da bi to ovoga puta, za razliku od lanjskog trijumfa Ruže Tomašić, konačno mogla biti njegova pobjeda. Mogla bi stabilizirati njegovu poziciju u stranci, ali nažalost, i pothraniti njegovu uobrazilju kako je put prema Tuđmanu i nacionalističkoj desnici ujedno i put prema pobjedi.
A tu je, naravno, i Mirela Holy.
Nedavne ankete toliko su napuhale njezin rejting da je ona već postala prava senzacija. Jedina veća senzacija bio bi njezin totalni poraz na ovim izborima.
Koji, pak, ne bi bio ništa u usporedbi s eventulnim porazom Laburista, koji su u ovu predizbornu kampanju investirali više novca od SDP-a i HDZ-a. Lani su ugrabili jedan mandat. Ove godine i taj jedan bio bi preskup.
Uglavnom, kampanja za europske izbore još jednom je prošla nezapaženo, umjesto u obračunu stranaka prošla je u obračunu esdepeovaca s premijerom, ali prošla je i u testiranju teze hoće li nezapamćena prirodna katastrofa pomoći vladajućoj garnituri.
Druge europske izbore shvatit ćemo kao anketu u praksi. Kao terensko istraživanje popularnosti stranaka i njihovih lidera u onome što još uvijek liči na simulaciju onih "pravih", parlamentarnih izbora.
Opet nas nije previše briga za pobjednike. Ključni će biti gubitnici.
