HDZ-ov saborski zastupnik Franjo Lucić dao je ostavku na sve stranačke dužnosti zbog pokušaja podmićivanja novinara, koji on čak nije ni priznao. Umjesto toga, trebao je odstupiti zbog grijeha čiju objavu je htio spriječiti
Plenković nije impresioniran grijesima zastupnika Lucića
U samo mjesec dana Andrej Plenković ostao je bez ministra vanjskih poslova Davora Ive Stiera, jedva je uspio zadržati u Vladi ministra obrane Damira Krstičevića, a evo sada mu je ostavku na sve političke dužnosti u HDZ-u dao i njegov saborski zastupnik Franjo Lucić.
Tko se toliko zaklinje u stabilnost, ona mu se o glavu obija.
Sudeći po inicijalnoj šutnji iz vrha HDZ-a, Plenković očito nije impresioniran aferom u kojoj je Lucić snimljen kako podmićuje novinara Dragu Hedla kako bi ga odgovorio od objavljivanja serije članaka o njegovim poslovnim avanturama.
To premijer ne smatra interesantnim, a kamoli atraktivnim.
Barem ne onoliko atraktivnim kao kad je HDZ-ova Marija Budimir tajnim snimanjem navukla Željka Sabu da joj počne pred nosom (i skrivenim mikrofonom) mahati unosnim ponudama za prelazak u njegov tabor.
HDZ je tada urlao, danas HDZ postojano šuti.
Nije osudio Lucićeve riječi, nije se od njih ogradio, niti je učinio išta od onoga što se očekuje od jedne vjerodostojne političke stranke.
Treniranje strogoće
Možda razlog leži u činjenici da je Franjo Lucić poprilično minoran faktor u strukturi stranke. Ali možda su baš zato mogli na njemu trenirati strogoću i političke principe, ublažiti štetu, pokupiti par političkih bodova.
No zato je Franjo Lucić, principijelan onako kakav samo HDZ-ovac može biti, promptno podnio ostavku na sve političke dužnosti u HDZ-u, dakle na mjesto predsjednika Županijskog odbora Požeško-slavonske županije i člana Nacionalnog vijeća i Središnjeg odbora stranke, iako nije priznao svoj grijeh.
"Bez obzira na neutemeljenost optužbi, odlučio sam da ne želim biti teret svojoj stranci", poručio je sinoć Lucić. "Odgovorno tvrdim da nije bilo riječi ni o kakvom podmićivanju".
Ostavka zbog nepodmićivanja
Dakle, ono što je Lucić u audio snimci nudio Hedlu, da će "utrostručiti ono što dobiva od redakcije za svoje tekstove", u njegovu svijetu ne naziva se podmićivanjem. Ispada da je ostavku dao zbog pokušaja nepodmićivanja.
Međutim, istodobno Lucić nije osjetio potrebu ostavku dati zbog svega onoga o čemu Hedl piše u seriji istraživačkih članaka.
O poslovanju njegovih tvrtki, o velikim poreznim dugovima, o sumnjivoj imovinskoj kartici na kojoj Lucić nije prijavio ništa osim oranice, pa čak ni iznos koji duguje državi, o obiteljskoj tvrtki čije sjedište ne mogu pronaći ni poštari ni sudski dostavljači, o članstvu u nadzornom odboru trgovačkog društva što mu je zabranjeno kao saborskom zastupniku, o povlaštenim kreditima koje je uzeo za zapošljavanje branitelja, pa njima izgradio apartmane na moru...
I tko zna o čemu će se još pisati.
Ništa od toga Lucić nije naveo u objavi svoje ostavke.
Kupaža grijeha
Radi se o pristojnoj kupaži grijeha koji svi zajedno, pa i svaki za sebe, predstavljaju "teret stranci" i nude dovoljno razloga za silazak sa svih političkih dužnosti.
Luciću je, čini se, bilo jako stalo da se zaustave novinarski članci o njegovu poslovanju i djelovanju, što je vrednovao u svojoj financijskoj ponudi da se ne objave članci.
Ipak, što bi bilo da Hedl nije snimio taj razgovor i da nije uhvatio Lucića u tom grijehu?
Koji je, ruku na srce, manji od svih drugih grijeha čije je objavljivanje želio izbjeći. Iskusni novinarski vuk Drago Hedl sigurno je u svojoj karijeri doživio i gore stvari od toga da mu netko nudi novac.
Pretovareni HDZ
Bilo bi zanimljivo vidjeti bi li Franjo Lucić, principijelan kakav jest, dao ostavku na sve dužnosti nakon objave Hedlovih članaka. Jer, tek bi oni predstavljali teret ionako pretovarenom HDZ-u.
Ovako, Lucić odlazi s dužnosti (ali ne iz stranke) zbog podmićivanja novinara, a ne zbog onoga o čemu novinar piše. I odlazi svojom voljom, a ne pod stranačkom sankcijom.
A period Plenkovićeve obećane stabilnosti prelio se i na fekalije u Vodicama gdje je lokalni HDZ-ovac umiješan u aferu s vodovodom.
Kada kiši onda pljušti.
Ostale kolumne Tomislava Klauškog pogledajte ovdje.