"Ova Milanovićeva vlada najgora je u hrvatskoj povijesti", kaže Grabar Kitarović. "A korumpirana Sanaderova vlada bila je najgora u Europi", uzvraća Ivo Josipović.
Koja Vlada je bila najgora u hrvatskoj povijesti: ova Milanovićeva ili ona Sanaderova?
Ovo pitanje nametnulo se kao glavna tema predsjedničkih izbora.
Na tome je Kolinda Grabar Kitarović gradila čitavu kampanju. "Vlada Zorana Milanovića najgora je u hrvatskoj povijesti", kazala je u televizijskom sučeljavanju. "Nisu učinili ništa. Narod samo dublje tone u siromaštvo".
Ivo Josipović je uzvratio. "Ova Vlada ne može biti gora od one u kojoj ste vi sjedili, u kojoj je sedam ministara zajedno s premijerom završilo u zatvoru, u kojoj se INA u koruptivnim okolnostima predala MOL-u, a iza te Vlade ostala je šteta od 90 milijardi kuna. Bila je to najgora vlada u povijesti Europe".
Za Ivana Vilibora Sinčića aktualna Vlada također je "najgora u hrvatskoj povijesti", međutim ne i u budućnosti, s obzirom na to da će, po logici propadanja, iduća Karamarkova vlada "biti još gora".
I koliko god se činilo promašenim, ovo prepucavanje zapravo je posve logično za kandidate na predsjedničkim izborima.
Nemoguća dilema
Kitarović je sjedila u HDZ-ovoj korumpiranoj Vladi, Josipović je godinama štitio i pokrivao SDP-ovu nesposobnu Vladu, a oboje kandidata na ovim izborima pripremaju teren za naredne parlamentarne izbore.
No, oni su istodobno javnost stavili pred (gotovo) nemoguću dilemu: je li gora ona kriminalna ili ova nesposobna vlada?
Kitarović podsjeća da je Sanaderova vlada imala gospodarski rast od četiri posto, manje od 200 tisuća nezaposlenih, da je otvarala pregovore s EU i uvela zemlju u NATO savez. I ističe kako u ovoj Vladi nema ništa manje korupcije nego prije.
Josipović uzvraća kako se cijena izgradnje kilometra autoceste u Sanaderovo doba učetverostručila, te da ova Vlada zapravo sanira višemilijunsku štetu počinjenu za mandata Ive Sanadera.
Što opet nameće dilemu što je gore: imati kriminalnu vladu koja bilježi gospodarski rast ili poštenu, ali nesposobnu vladu koja samo produbljuje krizu?
Ipak, u svakom od tih argumenata nedostaje istine.
Sanaderova vlada nije bila toliko sposobna, koliko je preživljavala na ostacima Račanova mandata, na gospodarskom uzletu, gradnji autocesta, na zaduživanju u svrhu kupovanja socijalnog mira, u kreiranju lažnog blagostanja koje je puklo zajedno sa svjetskom krizom.
S druge strane, Milanovićeva vlada nije baš toliko poštena i nevina, s obzirom na to da se u samo tri godine već riješila nekoliko ministara upletenih u afere, pod istragama ili pod prijetnjom istraga, a još toliko ministara je ostalo u Vladi, premda su zaslužili da im se uruči otkaz.
Istovremeno, premijer Milanović ne može koristiti niti ostatke Sanaderove korumpirane vladavine kao alibi, budući da je i samom politikom njegove Vlade uništeno i ono što nije smjelo biti uništeno.
Tko čini najveću štetu?
I nakon saniranja dugova u zdravstvu, nabujali su novi. Da se ne govori o neodgovornom baratanju proračunskim sredstvima, o neiskorištenim europskim fondovima, o predstečajnim nagodbama, o Branku Grčiću, Siniši Vargi i ostalima.
Predsjednički kandidati pokušavaju izvući najviše što mogu u ovom prepucavanju. Kitarović je sjedila u Sanaderovoj vladi u vrijeme najgore krađe i kriminala. Josipović se povezuje s Milanovićevom vladom koja doista bilježi najgore ekonomske rezultate u zadnjih dvadeset godina.
Pa ako je Sanaderova Vlada, kako kaže predsjednik, bila "najgora u Europi", onda Milanovićeva u ovom trenutku izgleda najgore u Europi.
Završena priča
Građane, pak, najviše muči ono što im se danas događa. Ivo Sanader je uhićen, osuđen i zatvoren, njegova stranka je završila na sudu s nepravomoćnom presudom i za mnoge je to već završena priča.
Puno ih više muči Milanović sa svojom garniturom ministara, sa svojim promašajima i isprikama, sa svojim aferama i skandalima, s potezima koji nikako da urode barem nekim pozitivnim rezultatom.
Osuđeni Sanader ostat će, barem službeno, upamćen kao premijer najkorumpiranije Vlade u hrvatskoj povijesti i Milanoviću će taj argument dobro poslužiti u svrhu ucjene: ne samo pred vlastitim biračima, već i pred Mirelom Holy, kojoj je baš jučer poručio kako "mora odlučiti hoće li dozvoliti da se jedna stranka koja je osuđena za kriminal, vrati na vlast".
No, time ipak nije odgovorio na pitanje treba li (samo) zbog toga dati povjerenje Vladi koja je svoju političku nesposobnost kombinirala s bahatošću, aferama i skandalima.
