"Sve je pod kontrolom", kaže Branko Grčić, ispraćajući premijera Milanovića u Australiju. A što je to točno "pod kontrolom"? Osim daljnjeg propadanja i lutanja?
"Sve je pod kontrolom", kaže potpredsjednik Vlade Branko Grčić.
Ali ako stvari nisu pod kontrolom dok je premijer u Hrvatskoj, kako će biti kad ode na dvotjednu ekskurziju u Australiju i Novi Zeland?
Ili će zapravo tek sada biti uspostavljena kontrola?
U svakom slučaju, kad Branko Grčić kaže da su stvari "pod kontrolom", treba pojuriti prema prvom izlazu u nuždi. Jer, taj pojam kontrole u interpretaciji ove Vlade nije baš nešto u što imamo previše povjerenja.
Recimo, kad Europska komisija izađe s ocjenom da Hrvatska ima znatan vanjski dug, sve slabiji izvoz, visoko zadužene tvrtke i brzo rastući dug opće države, a sve to u kontekstu niskog rasta i slabih kapaciteta za prilagodbu, onda to zvuči kao nešto na što smo navikli proteklih godina. Kao nešto što je pod kontrolom.
Kao nešto za što bismo voljeli da je izmaknulo kontroli.
Kad se takvo nešto ipak dogodi, kad nešto napokon izmakne ovakvoj kontroli, onda to u pravilu rezultira još gorim padom.
Pa tako Branko Grčić prije nekoliko dana zaključuje kako "neslužbene procjene za 2013. govore da je sve bilo u okvirima očekivanoga", ali da je ipak "pad BDP-a za 1,2 posto u četvrtom kvartalu možda nešto lošiji od onoga koji su prognozirali analitičari".
Dakle, kada kiši, onda pljušti.
Međutim, kad se među statističkim crvenilom odjednom, poput hakerskog virusa, pojavi neka zelena brojčica, poput one o nenadanom porastu industrijske proizvodnje u zadnjem kvartalu, onda se svi u Vladi čudom čude i zapravo ne znaju objasniti tu anomaliju.
Stanu ukopani kao jelen pred reflektorima.
Otprilike kao Jadranka Kosor kad su je prije par godina pitali otkud rast BDP-a od 0,8 posto, pa je trkeljala nešto o "putu prema pronalasku puta prema izlasku iz krize", a onda se na koncu otkrije kako je bila riječ o statističkoj greški. I sve se nakon toga vrati u normalu. "Pod kontrolu".
Teško je stoga baš ozbiljno shvatiti Grčićeve - i to pogotovo Grčićeve - izjave o tome da je "sve pod kontrolom".
Kad Vlada optužuje poduzetnike za nedovoljno investiranje i oduzima im i onih dva posto diskonta na doprinos za zdravstveno osiguranje, koje im je toliko nabijala na nos godinama.
Kad Vlada nema pojma što se događa u javnim poduzećima i njihovim bilancama, kad ministar poljoprivrede "pogriješi" s kvotama, a potpredsjednik Vlade zabrlja s kompliciranim softverom.
Kad se Vlada sada hvali s istim onim projektima s kojima se hvalila prije dvije godine, kad ubija strateške sektore u koje se zaklinje, kad izbezumljuje poslovne ljude svojim promjenama fiskalne i porezne politike, a svojim nepredvidivim odlukama obeshrabruje ulaganja.
O kakvoj kontroli se ovdje govori?
Pod kakvom kontrolom su, primjerice, proračuni ministarstava ako se uredno svake godine probijaju? Pod kakvom je kontrolom Državni proračun koji prolazi rebalans svaka dva mjeseca? Pod čijom kontrolom su predstečajne nagodbe, a pod čijom stečajevi? Tko zapravo kontrolira Vladu, premijer ili ministar financija?
Je li konstantni, ali ponešto usporeni pad, također nešto što je "pod kontrolom"? I mogu li se odustajanja od predizbornih obećanja, zatim odustajanje od tih iznevjerenih obećanja, pa potom vraćanje na ona početna obećanja, također smatrati kontroliranim akcijama ove Vlade?
I na koncu, otkud se baš Branko Grčić našao prozvanim govoriti kako je "sve pod kontrolom"?
Kao da nismo već dovoljno isprepadani.
Ono jedino što je pod kontrolom jest konstantno propadanje. "Puno je ozbiljnih zapreka da se oporavak ostvari u 2014. godini", poručio je Grčić, ne navodeći među njima onaj komplicirani softver na kojeg je nedavno svalio odgovornost zbog blokirane milijarde eura iz EU.
To se valjda podrazumijeva.
Nije, dakle, potrebno u kontekstu ove Vlade neovlašteno baratati terminima kao što je "kontrola". Kad se on vrlo lako može oteti kontroli, izletjeti iz nervoznih ruku potpredsjednika Vlade i natjerati stanovnike Hrvatske da u panici pobjegnu u skloništa.
