Razmišljajući o sinoćnjem razgovoru sa Sally Pollack koji je za mene bio tako nestvaran samim time što se uopće dogodio, sjetila sam se razdoblja kad sam bila dijete i u igri razgovarala s mnogim izmišljenim ljudima.
OSTANITE DJECA!
'Joie de vivre' ili kako su nam brige ukrale radost postojanja?
Svaki drugi dan sam bila netko drugi, ali uvijek netko tko sam željela biti. Kada se to zaista dogodi u životu osjećate se sretno jer ste djetetu koje ste nekada bili ostvarili davne želje. To je ono što se meni dogodilo sinoć. Pitam se, koliko se to često događa i koje smo sve želje ispunili djetetu koje smo bili?
Sjećate li se vremena kad ste bili dijete? Kuhali ste ručak od zemlje, u dvorištu imali natjecanje za pjesmu Eurovizije, brinuli se o napuštenim životinjama, čuvali ih u kartonskim kutijama i činili još puno, puno smislenih i važnih stvari.
Svaki dan je bio poseban i imao veliku svrhu, jer baš u svakome dogodit će se nešto veliko i važno. Uvečer, prije spavanja, jedva biste čekali da svane novi dan jer toliko je toga za napraviti. Uzbuđenje je na vrlo visokoj razini jer svaki dan nosi velike i zabavne zadatke. Još kad biste samo mogli biti odrasli i imati tu veliku moć da napravite baš sve što hoćete. Baš u trenutku kad ste htjeli proglasiti pobjednika u natjecanju mama vas je zvala s prozora, jer pao je mrak i treba doći kući. Svaku igru ostavljali ste nezavršenu i svaki taj važan zadatak čekao vas je i sljedećeg dana. Život je bio šaren, prepun zabave i važnog posla. Zaista ste zavidjeli odraslima, jer da su na vašem mjestu, nikad ne bi trebali prekinuti neki važan posao poput vas i doći kući samo zbog toga što je pao mrak. Dok jedete svoju večeru, promatrate svoju mamu i mislite da je svemoćna, jer ona sve to može, a vi još ne možete.
Joie de vivre/ francuski: 'Užitak života'
U trenu, djetinjstvo je prošlo i sada ste moćni. I vi ste odrasli. Ne kuhate više ručak od zemlje i ne natječete se za pjesmu Eurovizije. A sve to možete, i kakve li privilegije, nitko vas u tome više ne može prekidati. Ali, jednostavno to više ne radite. Kao da je magla prekrila tu sliku iz djetinjstva i u nekom čudnom vremenskom procijepu poput loše magije prebacila vas u neki drugi svijet. Svijet koji, iako ste odrasli, više nije šaren, uvečer prije spavanja ne osjećate uzbuđenje, već brigu, ne skrivate tek okoćene mačke u kartonsku kutiju i stalno vas prati osjećaj da ne radite ništa važno i stalno to nešto važno čekate da se pojavi.
U vašoj glavi više nije slika nepregledne širine i istinskog uzbuđenja svakog jutra. Gledate u svoje dijete i zavidite mu što radosno gleda na svaku životnu situaciju i pomalo čeznutljivo ga promatrate kako bere travu i radosno viče kako kuha blitvu.
Joie de vivre... Zašto život više nije igra? Zašto igra više nije život? Otkrivali smo svijet s toliko veselja! Zašto ga sada, kad smo ga otkrili, uporno skrivamo sami od sebe? Jutra su i dalje prekrasna, čista i puna nade. Svaki dan je i dalje prepun raznih mogućnosti i važnih zadataka. I dalje moramo skuhati ručak od zemlje kad dođemo s posla, a navečer se ponovno možemo natjecati na izboru za najbolju pjesmu. Napuštene životinje i dalje čekaju da ih netko spasi. Zašto smo dozvolili da nam briga ukrade čistu radost postojanja?
Naša duša i dalje je dijete. Radosno, ali prestrašeno dijete. Ne znamo tko nas je prestrašio, ali sjedimo u kutu i propuštamo dane kao pijesak kroz prste. Danas sam odlučila da se želim dignuti iz svog kuta, skuhati travu koju sam ubrala na putu do kuće i pjevati s izmišljenim mikrofonom u ruci i zaspati izmorena od smijeha.
Život je igra. Igra je život. Vizualizirali smo velike stvari dok smo bili djeca, možemo ih vizualizirati i dalje. Dok god smo ovdje, bez straha. Možemo živjeti svoju veliku igru i iskoristiti svoju odraslu moć na kojoj smo tako zavidjeli dok smo bili djeca: odgovorno pristupiti svojim snovima i dati sve od sebe da se ostvare. Nitko vas više ne može podignuti iz pješčanika i odvesti kući. Možete trčati ususret svemu što želite, iskoristiti svoju moć i ispuniti obećanja djetetu u sebi. I ne zaboravite, dok čekate velike stvari u svom životu, uživajte u igri u pješčaniku svakog dana. Na taj način gradite brzu cestu ostvarenja svojih snova.
Odlučite da ćete od danas ponovno biti dijete i:
- Zabavljati se uz sve što radite
- Naći sreću u svojim danima
- Slušati glasno glazbu koju volite
- Biti hrabri
- Hodati podignuta pogleda
- Naučiti otpustiti strah koji se uvukao u vas
- Vjerovati u sebe i pokazati se drugima
- Osloboditi svoje potencijale i s pažnjom se odnositi prema svojoj kreativnosti
- Pokazati sve što znate
- Postati graditelj svog života
- Preuzeti stvar u svoje ruke
- Vjerovati da će vam se ostvariti najluđi snovi – jer to stvaaaarno želite
- Shvatiti da ste na ovom svijetu da procvjetate
- Uočiti božansko u sebi
- Osloboditi se ograničenja
- Živjeti smisleno kao dijete
Jer u životu ne želimo priznati ništa manje od toga... Želim vam da budete pravi Joie de vivre!
Izvorni tekst pročitajte ovdje.
O autorici:
Moje ime je Jana Krišković Baždarić. Započela sam pisati blog kako bih sama sebi dala odgovor na pitanje što želim u životu i koje su moje iskrene želje. Post po post moj blog se pretvorio u priču o ženi kojoj su se počeli ostvarivati snovi i koja je počela živjeti jedan sasvim običan život - onaj koji zaista želi. Drage dame, ljubiteljice chick lita, navalite! Spakirajte svoju snagu u kofere, pročitajte i slijedite savjete s mojih stranica i sigurna sam da i vas nakon toga očekuje put u život koji pišu vaše želje! Vaš crveni tepih je spreman! Pratite me na mom blogu i Facebook stranici.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
Nepoznati detalji uoči meča Cro Copa i Fjodora: 'Mirko je vidio majku na grobu oca. Plakao je'
Stipina karijera: S trona skine Werduma, plješće mu 45.000 Brazilaca, a onda čisti WC-e
Tonijeva mama: Da mene jedna balavica ponižava, neće! Ako mu nije pravo, neka se spakira