Kako je Peter Jackson majstorski zaokružio epski sukob dobra i zla: Trilogije tvore bajku o čovjekovoj naravi i svijetu u kojemu odolijeva ili ne odolijeva iskušenjima
Može li običan, normalan čovjek, koji ne mora biti dobar, dovoljno je da nije po naravi zao, odoljeti iskušenjima bogatstva i moći?
Dok gledamo šesti film Petera Jacksona “Hobit: Bitka pet vojski”, prema “Hobitu“ i motivima trilogije “Gospodar prstenova”, te zapisima J.R. Tolkiena, jedino što možemo zaključiti jest da je to gotovo nemoguće. Ako to ne može junak filma, dobar, simpatičan i drag hobit Bilbo, te ako vođa ratničkog naroda patuljaka, časni i hrabri Thorin Oakenshield, može postati pohlepan, sebičan i krvožedan moćnik, onda se našem svijetu, bilo u stvarnosti, bilo u Jacksonovoj filmskoj bajci, ne piše dobro. Nisu nam potrebni sociolozi, psiholozi i znanstvenici da bi shvatili koliko je čovjek prema svojoj naravi slab pred iskušenjima. Nije zaludu kršćanski kalendar prepun imena svetaca koji su odoljeli čovjeku urođenim izazovima. Jako je teško biti dobar, još teže ne biti pohlepan, gotovo nemoguće odoljeti želji da budete moćni. Čovjek se rađa kao grešno biće i umire kao još grešnije, ma koliko oni koji su ga voljeli mislili da je bio dobar. Ne treba biti vjernik da bi shvatili istinu o svojoj naravi. No bi li postojale bajke, priče, romani i filmovi da čovjek nije tako uporno grešan? Ništa ljudima nije tako zanimljivo i zabavno kao čitati i gledati priče o tome koliko mogu biti grešni i zli.
Postoji u Jacksovim filmovima o Međuzemlju jedan jedini lik koji je toga svjestan, a to je čarobnjak Gandalf. On je čovjek sa svim slabostima, ali i čarobnjak, svećenik, svetac i ratnik koji bdije nad sudbinama pučana svih rasa i vrsta. Koordinira život u miru i u ratu, pazi na ravnotežu ovozemaljskog i vilenjačkog svijeta, ali i poput svakog normalnog čovjeka voli obične stvari kao što je jelo, piće, duhan, vatromet, ples i pjesma. Gandalf je otvorena knjiga ljudskosti u čarobnjačkoj odori, prometnik rata i mira u ljudskom i nadljudskom svijetu, mudrac koji zna da nitko nije toliko dobar i jak da ne može postati zao.
Jacksonovih šest filmova, trilogija “Gospodar prstenova“ i trilogija “Hobit“, tvore jednu bajku o čovjekovoj naravi i svijetu u kojemu odolijeva ili ne odolijeva iskušenjima. Ništa u tim filmovima nije novo. Sve to već znamo, ali smo to malo kada vidjeli u tako uvjerljivom ruhu bajke. Kritičari gotovo jednoglasno ponavljaju da je trilogija “Gospodar prstenova“ bolja od trilogije “Hobit“, što je točno, ali i nevažno jer su obje trilogije jedna priča i jedna bajka o istom svijetu. Šuma je važnija od stabala i u tom kontekstu treći dio “Hobita“, „Bitka pet vojski“ uvod je u prvi dio “Gospodara prstenova“, “Neočekivano putovanje“. Tri “Hobita“ mudar su i zabavan uvod u epski apokaliptički sukob dobra i zla u “Gospodaru prstenova“. Kao i u svakom vrhunskom ostvarenju, ono “što“ postoji po onome “kako“, a tu je Jackson majstor. Jackson je, najprije, vrstan pripovjedač, što nije mala stvar u suvremenom američkom filmu. I drugo, zna stvoriti zaokružen i bogat svijet u kojem postoje ljudi, patuljci, hobiti, čarobnjaci, divovi, orci, životinje, monstruozne zvijeri, pa čak i živa drveća koja misle i razgovaraju kao ljudi. I sve to izgleda skladno, uvjerljivo i moguće jer u bajkama je sve moguće samo što to vrlo rijetko vidimo na filmu. Ako želite usporediti Jacksonov bajkovit svijet s onim drugih holivudskih filmski bajki (nekoliko Snjeguljica, Crvenkapica, itd.) samo ih pogledajte. Jednako su spektakularne, šarene i prepune čudesa, samo nisu ni zabavne ni uvjerljive. U njima sve izgleda čudno, ekscentrično, pa i nakazno. Jackson je prije trinaest godina, koliko mu je trebalo da završi svih šest filmova, izjavio da bi radije gledao filmove prema Tolkienovim romanima nego ih snimao, ali ne može podnijeti pomisao da to radi netko tko će ih upropastiti.
Drugim riječima, odlučio ih je režirati da bi ih “spasio“ od loših ekranizacija. To može zvučati samouvjereno, umišljeno i bahato, no u Jacksonovu slučaju, srećom, nije. On samo zna da je, kako kažu junaci Howarda Hawksa, “dovoljno dobar“ za taj posao. On je i prije rada na filmovima o Međuzemlju bio osobenjak i nepredvidljiv filmaš i vjerujem da će takav i ostati.
Ako postoje teme koje Jackson kontinuirano razvija u svih šest filmova onda su to teme zajedništva i prijateljstva. Sva negativna lica su usamljena, nepovjerljiva i ne vjeruju u prijateljstvo.
Najtragičniji primjer je lik hobita Goluma kojega žudnja za zlatnim prstenom moći pretvara u nakazu. Prijateljstvo spaja različitosti, nacije, vjere, kulture i rase. Nije važno jeste li hobit, čovjek, patuljak ili čarobnjak. Ako ste dio prijateljske, lojalne i požrtvovne družine i najobičnija priča postat će uvjerljiva i u ruhu bajke.
