Andrej Plenković odlučio se nakon nedjeljnog izbornog poraza sakriti iza dobrih vijesti koje je širio danas na sjednici Vlade. Hvalio se rastom BDP-a od 3,9 posto, spinrazom i uvođenjem 30. svibnja kao Dana državnosti.
Iz poraza u blagostanje: Kako je Plenki obnovio svoju pozlatu
Iz poraza u blagostanje.
S takvom post-tuđmanovskom parolom nastupio je Andrej Plenković na današnjoj sjednici Vlade.
Loše vijesti s nedjeljnih izbora pokušao je zakopati, zabetonirati i dekontaminirati pozitivnim i lijepim vijestima.
Pohvalio se rastom BDP-a od 3,9 posto u prvom kvartalu ove godine. Najavio je da će se iduće godine 30. svibnja ponovno obilježavati kao Dan državnosti. A pozdravio je i odluku da se lijek spinraza učini dostupnim pacijentima preko HZZO-a.
- Poznajem te mališane, veselit ću se ako dobiju lijek, kazao je Plenković.
Ispiranje gorkog okusa
I tako, bio je to red dobrih vijesti za ekonomiste i zadužene građane, red dobrih vijesti za hadezeovce, red dobrih vijesti za djecu i sve koji o njima brinu.
Plenković je označio sve kućice koje su mu bile potrebne da ispere gorak okus nedjeljnih izbora i u javnosti ponovno izgradi status uspješnog, angažiranog i brižnog premijera. Uz obnovu pozlate
Ako je išta moglo poslužiti kao priznanje Plenkovićeva poraza, to je bilo današnje redanje pobjeda koje vode u blagostanje.
Pa makar te vijesti bile na klimavim nogama.
Hrvatska je, naime, zemlja u kojoj se rast BDP-a, pogotovo viši od prognoza, još uvijek doživljava kao senzacija. Kao povod za narodno slavlje. Pa onda, naravno, i kao povod za HDZ-ovu propagandu.
Napokon nam je krenulo. HDZ nas vodi u bolju budućnost. Bolja ekonomija oduzima kisik populistima na izborima.
A što je s lošim vijestima?
Kao da će tih 3,9 posto zasjeniti vijest o 12 milijardi nenaplaćenih potraživanja države ili najave o tome da bi Hrvatska uskoro mogla biti najsiromašnija zemlja EU (iza Bugarske) jer joj najsporije rastu plaće ili pokazatelje o skorom kolapsu mirovinskog sustava ili najave rasta kreditnog zaduženja građana...
Ili će nadjačati ocjene ekonomista, poput Andreja Grubišića, koji upozoravaju kako "ne postoji ozbiljna uzročno posljedična veza bilo koga tko je bio na vlasti u zadnje dvije godine i rasta BDP-a". "To je isključivo i samo zahvaljujući činjenici što se privatni sektor restrukturirao i povukao ekonomiju prema naprijed", izjavio je jučer za Media Servis.
Plenković i njegova Vlada složno su se sakrili iza ovih famoznih 3,9 posto povećanja BDP-a u prvom kvartalu ove godine i pohvalili se kako su za to najviše zaslužne državne investicije.
Jednako tako, Plenković je danas na Vladi podsjetio svoje birače da nije zaboravio na njih. Pa im je poslao ozbiljno obećanje da će se dogodine 30. svibnja ponovno slaviti kao Dan državnosti, na tragu sinoćnje poruke Branka Bačića da se "toga dana sjećamo se kao onoga kada je doista uspostavljena nova, moderna, suverena i samostalna hrvatska država".
Što uopće nije istina.
To nije dan državnosti
Tog dana 1990. godine Hrvatska je dobila prvi višestranački Sabor onoga što se još zvalo Socijalističkom Republikom Hrvatskom. Tada je i službeno srušen komunizam, ali još važnije za HDZ tada je Franjo Tuđman postao predsjednik Predsjedništva SRH i HDZ je došao na vlast.
Nikakva državnost tada nije ostvarena.
Ipak, HDZ voli svoj dolazak na vlast poistovjećivati s hrvatskom državnošću.
Kao što Plenković želi poručiti da se nije udaljio od stranačke baze i da još uvijek misli na svoje hadezeovce, naročito na one koji su za izbore ostali doma ili prešli na desnicu.
Kupovanje ljubavi
I napokon, Plenković je i vijest o spinrazi iskoristio za smekšavanje vlastitog imidža i novo kupovanje ljubavi, komentirajući kako "on poznaje te mališane". Te im stoga on donosi sretne vijesti.
Nekada davno Franjo Tuđman vodio nas je "iz pobjede u blagostanje", nakon čega je uslijedila propast, korupcija, osiromašivanje, socijalni potop i politički mrak.
Andrej Plenković sada ide "iz poraza u blagostanje", nastojeći u postizbornom mraku, najezdi populista i nacionalista i zlogukim socijalnim prognozama upaliti mršavu svijeću optimizma.
Bitno je biti pobjednik, makar na jedan dan.
Ostale kolumne Tomislava Klauškog pogledajte ovdje.