Hepi vumens dej tu ju ol: Kako do satnice od 80.000 kuna!

Za početak, sretan Dan žena drage i lijepe naše - djevojčice, djevojke, žene, majke, sestre, bake, tete, strine, ujne, svekrve! Hepi vumens dej tu ju ol!

Kolegice su se u svojim kolumnama već dotaknule naših svakidašnjih ženskih problema i dilema po djeci, muškarcima, poslu, međuženskim odnosima i relacijama pa ostadoh bez teme.

Ali neću kukati, premda smo mi žene sklone tome, ali i hrvatski građani općenito. Jer naš predsjednik kaže kako se u nas stvorila jedna kultura kukanja. To vam je ono kad je većina spremna više kukati nego zasukati rukave i raditi, objasnio je Josipović, koji to nije poručio nezaposlenim nesretnicima, nego "onima koji bi svojim radom morali omogućiti da se dođe do novih radnih mjesta".

Možda ćemo već ove subote u, što bi se na starohrvatskom reklo, "primetimeu" na tv-u pogledati dokumentarac u kojem predsjednik otkriva tko su oni i odakle dolaze, jesu li već bili na zemlji i, ako su među nama, koje su njihove prave namjere. Možda misterij ima happy end pa tako, uz klasičnu glazbu na koju se planira pet posto poreza, a ne 25-postotni šund Leonarda Cohena ili Iron Maidena, Ivo i snimatelji u zadnjoj sceni upadnu na Markov trg, a Vlada skoči u zrak i kaže: "Iznenađenje, imamo plan 21!!! Sve je bila šala. Prešli smo vaassss!" Vikao bi Milanović koji bi, nakon što je prošli tjedan ošinuo s Patrije (lat. patria = domovina) imao viziju plana 42, 64, 84.... A mi bismo, svi sretni, umjesto sapunica gledali te edukativne dokumentarce o smislu života Horvata, pa bi mi susjeda u liftu dobacila: "Vidiš, Martina, čovjek pada i podiže se, tko se pravi važan, okine s domovine, ali ne osjeća nikakve posljedice".

Ili bi nama nesretnicama na javnoj televiziji supruga i šogorica ministra turizma održale, onako za raju, besplatno predavanje o tome kako otkriti i kupiti poljoprivredno zemljište od 11,5 hektara šume i šikare na brdu poviše Rovinja za 860.000 kuna, urbanizirati ga, prodati za 26 i nešto milijuna. Pazite, kvaka je u tome da vaš suprug, kao i naš Veljko Ostojić, to zna, ali ne sudjeluje u podjeli dobiti. Program je malo feministički, ali je posve usmjeren u razvoj vaših poduzetničkih vještina. Recimo, moj muž nikad ne bi pitao što je s 26 milijuna. Koje glupo pitanje? Halooo! A da i pita, rekla bih mu: "Dušo, samo ti budi ministar, a ja ću biti poduzetnica".

Sve je jasno i transparentno. Zašto bi se naš Veljko sekirao kad premijer kaže kako je to prežvakana tema, ali je valja dobrooo prožvakati (onako barem 21, 42, 64, 84 puta) kako bi se probavila. Ništa, bit će nam zabavnije nego hrvatskim kravicama koje, sirote, žvaču aflatoksine, a kasnije im otmu i za siću otkupljuju mlijeko. Možda bi dobro leglo da se osnuje i Ministarstvo za žvakanje i probavu informacija. Bilo bi to legitimno i uvjerljivo. Čak nužno za sve nesretnike i žrtve, kako nam naši veliki vođe vole tepati. Dođiii, dođđiii, bit će novih poreza. Buzo. Buzo. Eto već iz kreativne radionice Porezne uprave stiže novi hit "Tko ne plaća porez još, država mu za tri godine proda nekretninu za groš..... Zakonska je mogućnost ta, tralalalala..."

Ali nema razloga za brigu. Naš superjunak Slavko razgovara s Ministarstvom poljoprivrede i prehrambenim sektorom da se PDV za još neke prehrambene artikle snizi s 25 na 10 posto. Oh, to Ministarstvo poljoprivrede tako je daleko na šestome mjesecu istočno od Jupitera i zapravo pripada nekoj drugoj galaktičkoj formaciji pa nije lako našem ministru financija. Čovjek će sjesti na svojeg pola broda i otploviti u bespuće svemira kako bi ta bića uopće shvatila ozbiljnost Hrvatske i njezinih građana. Što oni znaju o namirnicama nužnim za život te kako žive radnici i seljaci u Lijepoj Našoj. No, bez brige, ima nade dok se Slavko ne vrati. Naime, 1. srpnja ukida se najveći dio carina na europske proizvode, na odjeću, parfeme, kozmetiku, slatkiše i tu će pasti dio cijena svima nama. E, to smo čekali. Bit ćemo svi lijepo picnuti, našminkani, jest ćemo samo čokoladu i bombone, a što će miriiiisaaatiii.... Jedva čekam. Što bismo jeli to meso, povrće, voće. Fuj! Samo čokolada od 70 posto kakaa, gumeni bomboni...

A kad se dobro nalupamo šećerom, na našoj telki u poslijepodnevnom terminu gostuje guru za nagodbe i honorare Petar Čobanković, koji nas uči kako se isplati ne imati hrabrosti reći "ne" svakom tko od vas traži nešto nemoralno. Pazite sad, veli Čobi, imaš 11,5 milijuna eura, a to ti je nepunih 38 milijuna kuna. E, sad vi lijepo kažete, kriv/a sam i jako mi je žao, a ovi iz Uskoka će uglas: "Ma, ništa, prijatelju, nemoj plakati, pa nije to strašno. Evo tebi godinu dana rada za opće dobro. Radiš dva sata na dan. Daj, nije to ništa. Evo, ljubi te Uskokić u čelo."

I guru nastavlja predavanje: "A znate li vi koliko je to nepunih 38 milijuna kuna? Pa, ovako, ako radiš 240 radnih dana bez godišnjeg, to ti je 158.333,333 odnosno nešto manje od 160.000 kuna na dan. Podijeli to na dva sata i eto, satnica ti je 80.000 kuna. Mislim, nešto manje". Ali to je to. Vidite, drage žene, u čemu je tajna uspjeha. U nagađanju s državom. Pregovarajte, mile moje, i eto satnice nešto manje od 80.000 kuna. Pouka na kraju: nemojte se švercati u tramvaju jer zbog toga možete završiti tri dana u zatvoru.

Bravo! Bravo! Sve će to narod platiti!

A kad smo kod zatvora, slijedi i posebno upozorenje. Breaking news da nema više branja šparoga. Besplatno. Neprijavljene berače, poznatije kao "šparoga bande", lugari imaju pravo zaustaviti, pregledati im auto i torbe te im naplatiti dnevnu dozvolu. Uprave šuma procijenile su da jedna šparoga vrijedi 50 lipa, a stručak 15 kuna. Kazna od 1000 do 7000 kuna već je raspisana za beračicama i beračima šparoga, gljiva i svega jestivog što se može naći u prirodi. Dobra vijest za beračice je da se u Splitu u Marjanskoj šumi šparoge mogu brati legalno i bez plaćanja pa se brzo spakirajte. Kao što ste upoznate, benzin je pojeftinio za lipu, a prije 20 dana poskupio za 18, a dva tjedna prije i 30 lipa. Što, skroz povoljno. Napunite spremnik i kao Thelma i Louise odjurite u jedini grad u kojem se još smiju brati šparoge.

No postoji još jedno upozorenje, i dosta je stvarno, pa oprez dok berete bilo što. Jer zemlja se otvara i guta što stigne. Kad se nitko od velikih vođa ne srami, onda majka zemlja preuzima inicijativu pa negdje ovca, negdje vinograd, onda i slučajno nevin čovjek, zajedno s klupom. Vježba Hrvatska to gutanje, dugo i marljivo, a sad će biti i propadanja u crnu zemlju. 

Jer i papa Benedikt XVI. kazao je na odlasku kako je bilo trenutaka zadnjih godina kad se činilo da Bog spava. Možda se Bog pinkicu uspavao, no zato su se iz sna probudili hrvatski sindikati. A i oni imaju plan: prosvjedi, štrajkovi, izazivanje kaosa i rušenje Vlade. Pa dobro vam jutro, sindikati dragi! Kako mi to nismo znale?! Što nam se nije snilo izvesti na ulice tuđu djecu, muškarce i žene da ih dobro ispendreče? Pa, ako netko izgubi život, još je veći spektakl. Gladne radnike voditi na batinanje. Bravo! Bravo! Sve će to narod platiti. A oni će lijepo sjesti za stol i pregovarati uspješnije nego u proteklih 20 godina. Sad im je sve jasno. Ono prije bilo je za igru. Sad je vrijeme za gladijatorske igre, a bore se žrtve iz javnih službi protiv žrtava iz svih ostalih poduzeća.

I na kraju, što bi pokojni Sartre rekao: "Jesu li mrtvi pali uzalud? Ako svijet ostane kakav je, onda jesu." Jesu li se svi prije nas borili uzalud? Nisu. Mijenjali su svijet. Mijenjate ga i vi. I danas i sutra. Uvijek! Svako dobro i sretno!