Sloboda medija pretvorila se, po prvi puta, u pravu predizbornu temu. Plenković se na stranačkim skupovima hvali da je HDZ štiti slobodu medija, a SDP i oporba bojkotiraju HRT u znak solidarnosti s novinarima
Andrej Plenković poručio je ovoga vikenda na jednom od stranačkih skupova kako je HDZ "oduvijek bio predvodnik u dostizanju standarda u zaštiti slobode medija".
Da bi se tog istog vikenda SDP, Amsterdamska koalicija i Start Dalije Orešković priključili pozivu na bojkot Hrvatske radiotelevizije u znak podrške novinarskom prosvjedu "Novinarstvo ne damo".
I tako je sloboda medija i novinara napokon, možda prvi puta u političkoj povijesti, postala legitimnom predizbornom temom. Samo nismo sigurni je li to dobra ili loša vijest.
Plenković se hvali da HDZ štiti slobodu medija, što podsjeća na tvrdnje vuka da on štiti stado ovaca. Još bolje, medije je strpao u koš s demokratskim institucijama, ljudskim pravima i pravosuđem koji se u mandatu ovog i svakog drugog HDZ-a obično prvi nalaze na udaru.
Skupljanje bodova
S druge strane, SDP i oporba koriste novinarstvo i medije za vlastitu političku promociju, skupljajući bodove na novinarskom prosvjedu koji trenutno ima HRT i sudske tužbe kao izravni povod, ali zapravo seže mnogo šire i dublje od pukog pitanja javnog servisa.
HDZ je pokoravao medije, ali ni SDP i druge oporbene stranke nisu se baš pretrgli u obrani medija i novinara, u borbi koja traje od početka devedesetih.
I zapravo, kad god se politika miješala u medije i novinarstvo - kroz represiju ili dušobrižništvo - novinari i mediji često su izvlačili deblji kraj.
Samo kao mali podsjetnik, Ivica Račan kao premijer nije dao nijedan intervju za Feral. Kao što ga nisu davali ni HDZ-ovci. Slavko Linić je slao porezne inspekcije Indexu koji je pisao o njegovim aferama. Zoran Milanović predložio je veći porez za sve novine koje objavljuju manje od 25 tisuća riječi po broju. Ivo Josipović udarao je na medije koji su pisali o njegovoj ulozi u ZAMP-u. Davor Bernardić stavio je u kontekst "interesnih skupina i uvoznih lobija" sve medije u kojima se spominjao njegov odlazak sa čela SDP-a.
Stranke u oporbi obično se zalažu za slobodu medija i kritičnost novinara. Čim se te stranke dokopaju vlasti, nastoje umanjiti utjecaj medija i pobrinuti se za veću pokornost novinara.
To je najbolje vidljivo na javnoj televiziji gdje su se uredničke garniture mijenjale sa svakom novom vladajućom garniturom.
Sloboda je slaganje
Sloboda medija iz perspektive hrvatske politike, od HDZ-a do SDP-a, u pravilu podrazumijeva tek onaj sadržaj s kojim se određena politička opcija u određenom trenutku slagala ili za što se zalagala. Sve drugo izazivalo je prijetnju, pritisak ili čak represiju.
Sva sreća da se u ovu medijsku kampanju nije uključio Živi zid. Pa da se sloboda naprosto izbriše iz konteksta medija.
I tu se, dakle, krije problem oko ove političke kampanje za slobodu medija i novinara.
Kad se HDZ hvali zaštitom medija, on misli na one medije koji štite ili štede njegovu vlast. Ili medije kojima premijer javno zahvaljuje na objavi lažnih fotografija ministra s prostitutkom i kokainom.
A kad oporba uzima slobodu medija kao parolu svoje kampanje, otvara prostor kalkulacijama kupuje li time buduću naklonost medija i novinara, kao i pitanja hoće li tražiti protuuslugu od medija. Mi smo vas branili, sad nas nemojte napadati.
Ritualni bojkot
Uostalom, da je SDP-u i drugim strankama oporbe doista stalo do slobode novinarstva i medija, onda ne bi ritualno bojkotirali HRT samo do okončanja prosvjeda novinara, već do zakonskih promjena i istinskih poboljšanja na televiziji koja bi trebala biti javna, a ne državna ili stranačka.
I Gordan Maras, u napadu genijalnosti, ne bi otjerao HRT s press konferencije, brkajući bojkot sa cenzurom.
Sloboda medija u najezdi neliberalnih tendencija u Europi apsolutno je važna i nesumnjivo vruća tema. Ona je lakmus test demokratičnosti svake vlasti, kao i otklizavanja vlasti prema autokraciji ili tiraniji. Novinari su prvi na udaru kad god politika želi začepiti usta kritici, slobodi, javnosti i društvu.
I zbog toga su novinari i mediji u pravilu sigurniji kad ih politika ostavlja na miru. A ne kad strankama služe za političke obračune ili za agitpropovsku kampanju.
Jer, ako je HDZ, kako reče Plenković, "oduvijek bio predvodnik u dostizanju standarda u zaštiti slobode medija", onda nije nikakvo čudo da je ta sloboda danas na aparatima.
