Plenki je oživio neprijatelje i pokopao saveznike, promovirao populiste i nacionaliste, oživio je čak i SDP, a šef HDZ-a osvojio je isti broj mandata kao i Davor Bernardić. Možda su ovi izbori označili početak njegova kraja.
Moglo bi se reći da su europski izbori smrdjeli na referendum protiv Plenkovićeve vladavine. Tko je ikada sudjelovao ili sada sudjeluje s njim u vlasti, doživio je debakl.
Čak i sam HDZ.
Ovi izbori trebali su biti i Plenkovićev obračun s populistima i nacionalistima, ali oni su na ovim izborima samo dodatno ojačali.
Pet mandata bilo je garantirano HDZ-ovih, šesti je trebao biti Plenkovićev. Na kraju, HDZ je visio na četiri mandata, dok mu je šesti bio nedosanjani san.
1. Ovo je Plenkovićev poraz
HDZ svom predsjedniku može oprostiti sve - osim neuspjeha. A četiri mandata HDZ-a definitivno su neuspjeh za stranku koja je potamanila oporbu, neutralizirala opoziciju, pokupovala pola parlamenta i navodno stabilizirala Hrvatsku.
Plenković je kroz izbornu listu želio pokazati da je promijenio, pa i pokorio HDZ, ali odabirom podanika i poslušnika, postavljanjem prozirnog Karla Resslera na čelo liste i isforsiranim obračunom s Milijanom Brkićem, čovjekom koji je držao HDZ-ov teren i desnicu, sinoć je doživio osobni debakl.
Nije pomoglo ni nacionalističko nabrijavanje pet dana prije izbora. Ako išta, to je samo doprinijelo zbunjenosti biračkog tijela.
Bio je to toliko težak poraz da je nedodirljivi Plenković sa svojim moćnim HDZ-om osvojio isto mandata koliko i trenutno nepostojeći, rastureni i raspadnuti SDP. Plenković je, da stvar bude po njega još gora, ostvario isti rezultat kao Davor Bernardić.
Ako to nije razlog za smjenu, teško je reći što bi moglo biti.
Ovo je bio referendum protiv Plenkovića, šefa HDZ-a i predsjednika Vlade. I na oba polja dobio je snažnu poruku kao i na nedavnom sindikalnom referendumu.
Most, nekadašnji partner HDZ-a, nestao je s mape. HNS, Milan Bandić i ostali priljepci također su pobrisani. Od stranaka koje ulaze u Europski parlament, jedino je HDZ nositelj vlasti.
A Plenković je krivac i za njegov podbačaj.
HDZ je izgubio dobar dio glasova desnice koji su se razlili prema Suverenistima, pa i prema Bruni Esih i Zlatku Hasanbegoviću koji u konačnom prebrojavanju glasova ipak nisu osvojili mandat.
A to je upravo ono što je Plenković želio izbjeći, desničarskim agitiranjem u zadnjem tjednu kampanje.
Sve se na ovim izborima, svojevrsnoj terenskoj anketi, srušilo Plenkoviću na glavu. I afere i skandali, i pobuna i stranci, i loša politika, i saborske prevare i kupovine, i "žetončići" i brkići...
Ovo bi mogao biti početak njegova kraja.
2. Bero je ispao lider
Nekada davno, Zoran Milanović bio je taj koji je oživljavao političke mrtvace. Andrej Plenković sada je oživio SDP.
Davor Bernardić rasplakao se na proglašenju službenih rezultata što je potpuno logično. Predsjednik jedne "fantomske stranke" u raspadanju dobio je čak četiri (4!) mandata u Europskom parlamentu. Isto kao HDZ. Isto kao sve ostale liste zajedno.
Bero je ispao lider. A listu su mu, paradoksalno, dobrim dijelom izvukli Milanovićevi ljudi. Njegova predizborna računica je uspjela: ako lista propadne, bit će krivi kandidati, ako prođe, bit će zaslužan on.
A oni koji su htjeli rušiti Beru sad su izgubili argumente.
Jer, SDP je zapravo, unatoč svim nastojanjima, ostvario čudo, iako je postotak osvojenih glasova zapravo mizeran, samo 18 posto.
Živio je na prognozi od tri mandata, dobio je četiri, no još važnije, osigurao je status jedinog predstavnika onoga što je ostalo od hrvatske ljevice. Dok se HDZ-u desnica razlila po raznim opcijama, SDP se odupro pritisku ljevičarske konkurencije. Pa se onda može tješiti: ljevica je možda u krizi, ali je SDP uz bok HDZ-u.
Nije SDP toliko visoko skočio, koliko je HDZ nisko pao. Potpuno obrnuto od Zokijevih vremena.
3. Kolakušićev trijumf
Mislav Kolakušić i Dalija Orešković nastupali su na istoj antikorupcijskoj platformi, no birači su pokazali da više žele osobu koja je u kampanji promovirala diktatorski nastup. Kolakušić je najavljivao brisanje desetaka tisuća zakona, trpanje tisuća ljudi i zatvor, grabljenje nekoliko ministarskih funkcija... Nudio je radikalizam, služeći se svojom parapolitičkom antikorupcijskom udrugom i društvenim mrežama.
Dalija Orešković je, u usporedbi s takvim nastupom, ispala ispuhani balon. Njezin sitni vez nije imao šanse u obračunu s Kolakušićevom politikom "spaljene zemlje". Ono što je nekad bio Živi zid, a prije njega OraH, a prije njega Laburisti, sad je Kolakušić - žestoka protestna opcija.
Usput budi rečeno, Kolakušić je uoči izbora govorio da se politikom nema "moralno pravo" baviti onaj tko nije dobio 80 tisuća glasova. On ih je dobio 68 882. Sad ćemo vidjeti je li to dovoljno "moralno".
4. Populisti i nacionalisti
Ovi izbori trebali su biti Plenkovićev obračun s populistima i nacionalistima. Na kraju su populisti dobili dva mandata, a nacionalistima je malo falilo da dograbe i drugi.
Živom zidu sada se pridružio Kolakušić, dok je Ruža Tomašić pokazala da nije bila samo zvijezda HDZ-ove liste na prvim europskim izborima, već da može i sama potegnuti do europskog mandata. Neovisni za Hrvatsku iskoristili su izlazne ankete da obave svoju malu proslavu, premda im je na kraju izmakao mandat.
A oni plakali da ih je izdao Velimir Bujanec.
Ipak, ovaj rast desnice, populista i demagoga slika je Plenkovićeve Hrvatske. On je taj koji je osobno poveo bitku protiv onih koji su sada narasli. I Plenković je, poput Milanovića, oživio svoje neprijatelje.
Rast populista i nacionalista nije toliko značajan u ukupnom postotku, koliko u rasporedu glasova. Nekada oportunistički i kilavi Most ustupio je mjesto radikalnom Kolakušiću, a HDZ je izgubio kontrolu nad desnicom i uspio je ustoličiti na političkoj sceni.
Angela Merkel upozorila je Andreja Plenkovića, svog vjernog đaka, na opasnosti od populizma i nacionalizma, a onda je Plenković na ovim izborima izgubio kontrolu nad tim opcijama. Nema Vase, nema kontrole.
Živi zid je možda pročitana i prežvakana priča, a Hasanbegović nije preskočio prag, ali na sceni su se afirmirale opcije koje bi mogle bujati.
A Plenković je pokazao da ih ne može obuzdati.
5. HDZ u Irskoj - jedan glas (1)
Na kraju, poslastica. Dok je Plenković hvalio osvojenim mandatom Željane Zovko, bivše veleposlanice BiH, a sada kandidatkinje HDZ-a koja je dobila mandat u onome što je nazvala "Herceg Bosnom", u Irskoj je HDZ dobio samo jedan glas.
Ono što je za HDZ Bosna i Hercegovina, to je za opoziciju Irska.
HDZ se nekad bunio protiv iseljavanja, tvrdio kako "komunjarska vlast" tjera dobre Hrvate iz države, kako Hrvati - kao i u doba Udbe - bježe od komunista. A evo, u katoličkoj Irskoj samo jedan glas za stranku koja Hrvate spašava od komunista. Možda HDZ sada uvede dodatne letove prema Irskoj.
6. Tisuće domaćih važnije od četiri europske fotelje
I još samo ovo. Europski izbori nisu parlamentarni izbori i HDZ se na ovim izborima ne bori za vlast u Hrvatskoj. Da se bori za Hrvatski sabor, za fotelje, za državne tvrtke, uhljebnička mjesta, za penzije i braniteljske mirovine, za obrazovanje i demografiju, za svjetonazor i ideologiju u svom dvorištu, stvari bi možda drugačije izgledale. Motivacija birača HDZ-a bila bi vjerojatno drugačija.
Europski izbori bili su tek terenska anketa, opipavanje bila birača koje je pokazalo uzrujanost prema Plenkoviću i njegovoj vladavini. HDZ će se drugačije boriti za svojih tisuću fotelja u vlasti, nego za četiri fotelje u Europskom parlamentu.
Svejedno, ako je Plenković trebao upozorenje, ovo bi mu moglo biti zadnje.
