Nakon što je inicijativa "Narod odlučuje" pobjedonosno objavila da ima potpis za referendum, vrijedi pogledati tko se sve na političkoj sceni poziva na narod, što pod time podrazumijeva i u ime kojeg naroda djeluju
U ime obitelji izborili su smanjivanje prava seksualnih manjina. A sada u ime naroda namjeravaju smanjiti prava nacionalnim manjinama.
Sudeći po rezultatima referenduma o braku, kao i po pobjedonosnim najavama organizatora peticije "Narod odlučuje", u ovoj zemlji očito još nije pogriješio onaj tko je računao na podršku 'naroda' u rezanju prava dijela njezinih građana.
Inicijativa "Narod odluluje" pohvalila se da ima dovoljno potpisa za organiziranje referenduma o poništavanju ratifikacije Istanbulske konvencije, kao i o ukidanju prava zastupnika nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru. Točnu brojku potpisa nisu otkrili, ali šalje se poruka kako je "narod pobijedio".
Tako to izgleda kad se netko hvali da djeluje "u ime naroda".
Oduzimanje prava
I kao što bivši premijer Zoran Milanović nije mrdnuo prstom kako bi osporio ustavnost referenduma o braku, otvara se pitanje koji će se mehanizmi sada pokrenuti za osporavanje referenduma koji oduzima prava jednoj grupi građana.
No ako HDZ kontrolira Ustavni sud, a ovaj referendum udara na političke interese HDZ-a, pa i SDP-a, onda možda još nije sve izgubljeno. I zajedničkim snagama dviju najvećih stranaka mogla bi se zaustaviti provedba ovog referenduma u zaštitu manjina kao vjernih Plenkovićevih saveznika.
Međutim, prošao ovaj referendum ili ne, on se nažalost uklapa u širu sliku i šalje obeshrabrujuću poruku o stanju hrvatskog društva danas.
Taj referendum može se nadovezati na niz poruka, izjava i događaja koji zajednički tvore cjelinu i otkrivaju stupanj erozije demokratskih vrijednosti i standarda građanskog društva.
Cijepljenje i ospice
Recimo, dok se po centru Zagreba organiziraju tribine protiv obaveznog cijepljenja, a takvu poruku šalju i nove političke zvijezde iz Živog zida, u Dubrovniku - inače gradu s najmanjim postotkom procijepljenosti djece - zabilježen je jučer prvi slučaj ospica. Nastavak, nažalost, slijedi.
Dok se prikupljaju potpisi za rušenje Istanbulske konvencije, kao temeljnog dokumenta za zaštitu žena od nasilja i zlostavljanja, svećenici poručuju kako "žene moraju obavljati staleške dužnosti".
Katolička crkva godinama udara ritam klerikalnoj revoluciji na čijem valu se već otvoreno najavljuje i referendum za zabranu pobačaja.
Šatoraši pišu udžbenike iz povijesti, zločincima i ubojicama djece generali podižu spomenike, ministrica obrazovanja šalje naputke o imenovanjima branitelja za ravnatelje škola, ruše se institucije građanskog nadzora nad političarima...
Da ne ponavljamo opet priču o legalizaciji ustaštva.
Sve to pokazuje koliko je zapravo lako manipulirati "narodom" i iz tog istog "naroda" izvući sve ono najgore.
U ime naroda
HDZ se desetljećima predstavljao jedinim pravim zastupnikom hrvatskog naroda pod čijim su mandatom kasnije počinjeni brojni zločini protiv tog istog, ali i drugih naroda, kao i pojedinaca bez obzira kojem narodu pripadali.
Željka Markić promovira se kao zastupnica "naroda" koji u sebi uključuje samo onu klerikalnu i nacionalnu komponentu.
Živi zid se dosad predstavljao kao spasitelj "naroda" u najširem, narodskom, gotovo totalitarnom smislu. Gdje se opet iz tog istog "naroda" isključuju svi koji drugačije misle ili govore. Recimo, oni koji imaju ušteđevinu, kako to nedavno reče Branimir Bunjac.
A Kolinda Grabar Kitarović, politička pokroviteljica, sponzorica i često plagijatorica ovih klerikalnih, konzervativnih i narodnih pokreta, poručuje kako ona "mora biti glas naroda".
Čiji se glas, međutim, ne čuje kad treba zaštititi ili promovirati neke sastavne dijelove ili predstavnike tog "naroda": nacionalne manjine, seksualne manjine, zlostavljane žene, žene zarobljene u "staleškim dužnostima", žene izložene zabrani pobačaja, žene suočene s "prigovorom savjesti" sve većeg broja liječnika...
Ili recimo one dijelove "naroda" u čije krajeve još nikada nije preselila svoj ured: primjerice, u mjesta u kojima žive većinsko srpsko stanovništvo.
Narod nisu svi
Narod, dakle, nisu svi. Narod je dovoljno opsežan pojam na koji se poželjno pozvati kad se traži nekakav legitimitet ili skupljaju glasovi, ali opet dovoljno imaginaran pojam da se iz njega isključuju pojedine nepoželjne sastavnice.
Baš kao što to obično biva u totalitarnim društvima.
U kojima, primjerice, javna televizija u jutarnjem programu nakon objave o skupljenim potpisima za referendum prigodno pušta Marka Perkovića Thompsona i njegovu "E moj narode".
I koliko se god se "Narod odlučuje" hvali da su skupili potpise za referendum, toliko nas ta činjenica može zabrinuti i zastrašiti, bez obzira kako su potpisi prikupljeni i hoće li se referendum održati.
I ako HDZ, u cilju vlastitog održanja, poduzeme sve kako bi odbio referendum usmjeren, među ostalim, i protiv manjina kao njegovih vjernih partnera, time će samo pothraniti mit o tome da je "narod opet zakinut".
Otpadnici od naroda
“Referendum je civilizacijsko pitanje. Dijalog. Demokracija. Uvažavanje drugog mišljenja. I, na koncu, volja većine", ispalio je nedavno tajnik Živog zida nakon potpisivanja Markićkina referenduma.
Niti je antimanjinski referendum civilizacijsko pitanje, niti pozivanje da se sve radi "u ime naroda" stvara preduvjete za dijalog, niti volja većine uključuje čitav "narod". Već taj narod dijeli na one koji mu pripadaju i na otpadnike od naroda.
U vremenima krize, a Hrvatska je odgojila već nekoliko generacija u kriznim okolnostima, najlakše je mobilizirati "narod" pričama o njegovu samoodržanju nauštrb "onih drugih".
Bile to seksualne manjine čijim se marginaliziranjem spašava "obitelji", bile to nacionalne manjine preko kojih se promovira "narod", bili to ljudi "s ušteđevinom", s diplomom ili tek s drugačijim mišljenjem.
U ime naroda moguće je poduzimati svakakve opačine. S nesagledivim posljedicama.
