stvar osobnog izbora i kakav god je ne smije se osuđivati....
jer nema pravog ili krivog odgovora na ovo pitanje....
ma
matrix99
11.7.2012.
Odustani
A evo i mene,živio sam život kao i svaki drugi muškarac.igrao nogomet.noćima tulumario,mjenjao ženske itd,itd al nikad neću zaboravit kad mi je supruga rodila d
ijete.Naravno,borila se s postporođajnom depresijom i nije sve išlo glatko kao po loju,al tu sam ja uskočio i nisam se štedio!Noćima se žalila kako je umorna,spavala bi u drugoj sobi,ja sam je zamjenio i bdio cijele noći nad djetetom,po danu sam je mjenjao da ode na kavu s prijateljicama dok sam umoran dolazio s posla!Možda će netko reći da nisam normalan al znao sam satima gledati te nježne plave okice.te rukice kako idu k meni u zagrljaj.Dok su drugi muškarci uživali u društvu i pijači,ja sam uživao svaku sekundu s svojim djetetom,jednostavno mi bilo žao propustiti taj dio života.Danas smo svi hvala bogu jedna sretna obitelj,djetet je veliko al još uvijek je grlim i ljubim kao da je malena!
Prikaži još ↓
Go
Gospoja
11.7.2012.
Odustani
nikog ne volim i nikog neću voliti ka što volin svoju djecu..za nikog nisam spremna učiniti ono što sam spremna učiniti za njih...istina je,više nisi sebi na pr
vom mistu,roditeljstvo je odricanje u tom smislu..ali moj život je s njima postao potpun..od prvog do drugog poroda.prošlo je 3godine..cijelu drugu trudnoću ja sam živila sa strahom hoću li ja jednako voliti svoje drugo dijete kao što volim svoju djevojčicu..mislila sam da nikog ne mogu voljeti kao nju..ali čim sam i svoju drugu djevojčicu primila na ruke voljela sam je istim osjećajem,istom ljubavlju kao stariju seku..iako su jako male,puno toga su me naučile,,promjenile me jesu,ali u bolju osobu...ima tu trenutaka kad bi se tila savući u mišju rupu i da me niko ništa ne pita,ali sve je to dio onog najlipšeg u životu: majčinstva...
Prikaži još ↓
vi
vinkica
11.7.2012.
Odustani
Postala sam roditelj u 35-toj i za mene, to su dva različita života (pri i poslije),toliko različiti(ne mislim kvalitetniji,ispunjeniji,nego jednostavno različi
ti),da se ne daju uopće uspoređivati. Volim onaj svoj "prošli" i sadašnji život, ali potpuno razumijem i ljude koji se ne odluče na roditeljstvo...Svijet je gadno mjesto.
P.S. Anamarija,čestitamna izboru tema...zadnjih nekoliko kolumna,baš se zahuktala lijepa rasprava.
Prikaži još ↓
ma
marijeta30
11.7.2012.
Odustani
u 36-oj sam dobila prvo dijete, i da život ti se promjeni naglavačke, pogotovo nama koji dočekamo polovinu tridesetih bez djece... jako dobro se sjećamo onog ži
vota bez djeteta, lumopovanja svakog vikenda, spavanja do podne... itd, i da bilo me je strah kako ću ja sada preuzeti odgovornost za jedan život, za jedno tako malo i krhko biće, hoću li moći pomoći mu da preživi uz mene.. još u trudnoći mi je sve bilo nezamislivo, vjerovala sam da cu biti najnesposobnija majka, no odmah nakon poroda sve dođe na svoje, i stvarno se čovjeku promjene prioriteti, i to nekako spontano i neprimjetno, sve je tako prirodno... I iako roditelj mora puno pomoći tom malom biću, o itekako i tako malo biće u puno situacija pomogne roditeljima, pogotovo nama koji smo mislili da cemo biti najgori roditelji.. Pa sama spoznaja da te netko tako bezuvjetno voli i u tebi vidi sve je neprocjenjiva, ne znam, ali vjerujem da je najiskrenija ljubav ona koju malo dijete osjeća za svoje roditelje, pogotovo majke... e tu ljubav je vrijedno doživjeti....
Prikaži još ↓
ma
-mariela-
11.7.2012.
Odustani
Ja osobno ne dozivljavam vecu dubinu braka,od kad imam djecu. Mogu slobodno reci,da nam je brak bez djece bio komodniji,neopterecen,baziran samo na nama i nasem
medjusobnom odnosu.Sloboda zivota,vrijeme koje pripada samo nama. Pet godina smo zivjeli bez djece.Neki roditeljski poriv nismo bas osjecali,istina bili smo i mladi,ni skolovanje jos nije bilo gotovo,imalo se jos puno toga za dovesti na svoje mjesto.Nisam se opterecivala sa tim sto nemam zelju za djecom i znala sam da cu ih roditi samo kad osjetim da ih zelim.Tako je i bilo...Danas sam ponosna na svoju djecu.Jos kad ne prave gluposti,tada sam najsretnija majka na svijetu:-) Obozavam ih gledat kako postaju mladi ljudi.Volim ih vidit onako stasite,postaju pravi muskarci..i danas znam da bih bila na gubitku da ih nisam rodila. No,moram priznat da razumijem i ljude koji ne zele djecu.Ima zivot smisao i bez djece.Toliko toga ima,sa cim si ljudi mogu ispuniti zivot. I zasto omalovazavat neciji komoditet,ako netko ne zeli sebe dekomodirat djecom,bolje je da ih nema,nego da ih radja iz neke obaveze pa sebe ,djecu i obitelj cini nesretnim..Najvaznije je poznavat sebe i svoje zelje,te po njima postupiti,jer nisu djeca stvar koju ces prodati ili baciti kad ti vise ne treba ili ti postane naporna.
Prikaži još ↓
An
AnđelaTame
11.7.2012.
Odustani
Ne zaslužuju ni svi ljudi imati djecu pa ih imaju. A jako su hrabri oni koji ne žele djecu i to kažu i priznaju.
mi
micekica
11.7.2012.
Odustani
imam dosta prijateljica u tridesetima koje su solo iz raznoraznih razloga i samim time ne razmišljaju o djeci jer ne žele pošto poto postati majke bez partnera,
ima njih koje oduvijek ne žele biti majke, jednostavno su previše zaokupljene sobom, sve to razumijem, smatram da ako netko svjesno ne želi dijete, bolje da ga nema jer to je njihov izbor,ali istina je što se mene tiče, da dolaskom djeteta moj se život jednostavno promijenio, živjela sam i prije dobro, ali sada živim još bolje, ne mogu si više zamisliti život bez djeteta, nekada sam non stop hodala po kavicama sa svojim single curama, pa šoping pa frizura, a sada me to jednostavno više ne veseli toliko,radije odem u park s djetetom ili njoj nešto kupim, igramo se, mazimo, to su mi sada prioriteti, a i više se družim sa prijateljicama s djecom što je normalno, jednostavno se sve nekako promijeni, tj preokrenu se prioriteti.
Prikaži još ↓
M2
Matilda_2
11.7.2012.
Odustani
meni su djeca na prvom mjestu ja sam auto a one su moje dvije prikolice,generalni servis mi za sada još ne treba a u daljnjoj budučnosti(kao baka) valjda budem
šleper kad mi djeca došlepaju unuke..ha ha..šalu na stranu imam frendicu klela se da nikad neće imat djete eno je ko bačva treba rodit svaki čas(ima 36g) a imam jednu ima 34g.dala sve za karijeru ima uspješan privatan biznis,izgradili kuću iznutra izvana sve tip top...sad bi ona djecu ali imaju problema nemogu ih imat...ta ista frendica mi rekla ženo ma sve si prvo sredi onda imaj djecu,mislila na kuću...ja opalila sredit ću ja kuću kako će djeca rasti i tako je i još uvjek uređujem ovo, ono a djeca rastu i život leti...
Prikaži još ↓
d1
deny-1
12.7.2012.
Odustani
...mogu samo reći... onako najiskrenije i iz srca... moja djeca moja su najveća sreća.... ono što su mi nekad bila druženja s prijateljicama, sad su šetnje s mo
jim sinovima... jesam, bila sam i grintava, bila sam ne naspavana, bilo je trenutaka kad sam mislila da ću ploudjeti... ali to je bilo nekoliko dana, a preostalih 5 godina uživala sam u tome što sam majka... uživala sam u zagrljajima svoji sinova, u njihovim poljupcima... slatko se smijala njihovim provalama... pričala priče prije spavanja.... ljubila male glavice kad se udare... bilo je i onih dana kad nisam spavala niti sekunde, jer su oni obojica imali temperaturu, pa mjeri jednom, pa mjeri drugom, pa jednom antibiotik, pa drugom.... ali kad to prođe, kad ozdrave... srce ti puno ljubavi i gledaš ih onako male, sretne i nasmijane... ma nema, sigurna sam u to ništa ljepšeg u životu kad te tvoje dijete zagrli i kaže "mama voli te najviše na svijetu"
Prikaži još ↓
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu 24sata te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona .
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu 24sata te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona .