u 36-oj sam dobila prvo dijete, i da život ti se promjeni naglavačke, pogotovo nama koji dočekamo polovinu tridesetih bez djece... jako dobro se sjećamo onog života bez djeteta, lumopovanja svakog vikenda, spavanja do podne... itd, i da bilo me je strah kako ću ja sada preuzeti odgovornost za jedan život, za jedno tako malo i krhko biće, hoću li moći pomoći mu da preživi uz mene.. još u trudnoći mi je sve bilo nezamislivo, vjerovala sam da cu biti najnesposobnija majka, no odmah nakon poroda sve dođe na svoje, i stvarno se čovjeku promjene prioriteti, i to nekako spontano i neprimjetno, sve je tako prirodno... I iako roditelj mora puno pomoći tom malom biću, o itekako i tako malo biće u puno situacija pomogne roditeljima, pogotovo nama koji smo mislili da cemo biti najgori roditelji.. Pa sama spoznaja da te netko tako bezuvjetno voli i u tebi vidi sve je neprocjenjiva, ne znam, ali vjerujem da je najiskrenija ljubav ona koju malo dijete osjeća za svoje roditelje, pogotovo majke... e tu ljubav je vrijedno doživjeti....
ma
marijeta30
11.7.2012.
Odustani
da, samo da dodam moj odgovor na pitanje u naslovu teksta; istinski smisao ipak jesu djeca... iako nam se možda uvijek ne čini tako, ali obogačuju i život i bra
k, ako se neke sitne radosti i izgube roditeljstvom, puno više radosti se dobije ;)
Prikaži još ↓
mi
mihaela1000
11.7.2012.
Odustani
:) Mi ni prije djeteta nismo nekaj puno lumpali jer smo se zasitili toga, većinom su to bile neke kave koje su i sad samo sat il dva prije :) Spavat nemrem dugo
nikad, pa se ni to nije promjenilo ;) I da, mene je majčinstvo promijenilo, organiziranija sam i sveg me je manje strah, nekako sam opuštenija i prirodnija. Nije me sram u javnosti se glupirat s djetetom, pjevat, plesat, oponašat životinje.... Puno mi je život ljepši i draži sad :)
Prikaži još ↓
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu 24sata te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona .