U protekle dvije godine imali smo dovoljno prilika da se uvjerimo da kad Milanović čak i "daje sve od sebe", onda to čini na krivim mjestima i u pogrešnim situacijama
Pa ako je to sve, ako je ovo najviše što mogu dati, ako nemaju više ni snage, ni kapaciteta, ni ideja kako popraviti ovo očajno stanje u iduće dvije godine, onda se doista nemamo više čemu nadati.
Ako je ovo sve, onda nam više ništa ne treba.
Priznanje poraza
Ovu izjavu premijer Milanović dao je prošlog petka, nakon sastanka Kukuriku koalicije u Banskim dvorima, i to samo dva dana nakon što je na Aktualnom prijepodnevu u Hrvatskom saboru javno pozvao HDZ da predloži neka svoja rješenja kako smanjiti ogroman proračunski deficit koji je ostavio ovoj Vladi.
Tada je to zvučalo kao retorička figura, kao verbalni blef stavljen pred oporbu s pozivom da se usudi kontrirati tom prijedlogu, ali ovo priznanje da je ova vlast "dala sve od sebe", zvuči kao ozbiljno priznanje poraza.
Ako je ova vlast doista dala sve od sebe, a zemlja i dalje ide u sveopću propast, državni proračun se ruši, životni standard pada, mirovine dolaze u pitanje, nezaposlenost raste, ponovno se ruši kreditni rejting, kao i izgledi skorog gospodarskog rasta, riječju ako se ruši sve što ova vlast dotakne, onda je vrijeme za nova rješenja. Za neke koji još nisu dali sve od sebe.
Nove metode, nove ideje
Službeni sastanak Kukuriku koalicije, prvi u punom sastavu u proteklih godinu dana, mogao se eventualno gledati kao rekapitulacija učinjenog i uzimanje zamaha za drugu polovicu mandata. Traženje novih rješenja, novih metoda, novih ideja. Bilo čega.
Mogla se poslati poruka da koalicija "daje sve od sebe" ne bi li pronašla novi put prema izlasku iz krize.
A kad ono, glavni dogovor vrtio se oko toga koje mjesto će zauzeti Ivan Jakovčić na listi za Europski parlament. Koalicija je "dala sve od sebe" da se i njegov gorući kadrovski slučaj riješi, pa da život može ići dalje.
Bio je to još jedan dokaz da premijer "daje sve od sebe" kako bi se pripremio za nadolazeće izbore. Ako se već sve oko njega ruši, onda će on pokušati barem spasiti samog sebe od neminovnog pada.
Uglavnom, u protekle dvije godine imali smo dovoljno prilika da se uvjerimo da kad Milanović čak i "daje sve od sebe", onda to čini na krivim mjestima i u pogrešnim situacijama.
Tko puno radi, više štete radi
Na lexu Perković kad se zamjerio Njemačkoj, posvađao s Bruxellesom, izložio kritici partnera i javnosti, uzalud gurao promjene Ustava, otvarao frontove i gubio energiju i političku vjerodostojnost.
Na učvršćivanju autoriteta u stranci i na podrivanju protivnika, na obračunima s kritičarima ili zaštiti prijatelja. Godinu dana je rušio Jakovčića, sada mu prepušta mjesto na izbornoj listi, mjesecima se bavi Aleksandrom Kolarić, a onda huška Gordana Marasa protiv Slavka Linića, samovoljno tumači zakone, donosi etičke ocjene o sukobu interesa, brani neobranjivo, poput leta službenim avionom iz Sarajeva na Krk - iz uštede.
Da je na tim pitanjima "davao manji dio sebe", a onaj veći čuvao za prave probleme ove države, onda bi njegove riječi kako "daje sve od sebe" možda zaista zvučale kao iskreno priznanje da se trudi učiniti ono najbolje, u općem interesu. Ne kao priznanje poraza, već traženje povjerenja za iduće dvije godine.
Ovako, poruka je bila više nego jasna: kad Kukuriku koalicija "daje sve od sebe", onda uglavnom misli samo na sebe.
