Braća Kovač su na dobrom putu da postanu heroji nacije

Pa dobro, ljudi, dokad će nama izbornici sastavljati momčad? Eto, sad i taj Kovač. Njemu pod hitno treba dati do znanja da si ne može umišljati da je on taj koji smije odrediti tko će igrati, tko sjediti na klupi, a tko će samo ići na Svjetsko prvenstvo samo da bi bio uz reprezentaciju.

Pa kako Kovač i njemu slični ne razumiju da su oni tu tek koji mandat, a da su vizionari, sama riječ daje naslutiti, vječni? Bilića smo još nekako istrpjeli, ali sad je dosta. Udruženje menadžera, formalno ili neformalno, pod hitno svima mora dati do znanja da se ne mora živjeti u inozemstvu da se ne bi radilo u hrvatskoj reprezentaciji, ili za hrvatsku reprezentaciju. 

Ne, drugovi i drugarice, dame i gospodo, ne raditi za hrvatsku reprezentaciju može se i živeći u Hrvatskoj. I zato, kako bi se izbornicima pokazalo tko je gazda, ubuduće u ugovorima s igračima svaki menadžer ima napisati klauzulu kojom mu menadžer može zabraniti igranje za reprezentaciju i nakon što ga se dobro proda, i nakon što mu reprezentacija više nije potrebna da bi napravio dobar ugovor. 

Očito je da zabrane suradnje s reprezentacijom trenerima, fizioterapeutima i ostalima koji bi izborniku mogli zatrebati nisu dovoljne, mora se otići korak dalje. U klauzulama mora pisati da igrač koji pristane nastupiti za reprezentaciju iako mu njegov vlasnik naredi da bojkotira izbornika, povrh uobičajenih trideset ili koliko već posto, ima platiti još pedeset posto godišnjeg ugovora s klubom. 

Doista, začuđuje inertnost prvog ešalona menadžera, a onda i svih birtijaša i butikaša koji su zakaparili nekoga klinca, koji Kovaču, i bratu također, dopuštaju toliko samovolje. Ne, drugovi i drugarice, dame i gospodo, nije to izbornikova neovisnost, ne radi se tu ni o kakvoj stručnosti. To vam je najobičnija egoistična samovolja.

OK, dosta šale. Niko, i brate također, na najboljem ste putu da postanete heroji nacije. Hajde, traži se tu i malo rezultata, ali i nedvojbena neovisnost mogla bi biti sasvim dovoljna.