Ljepota privlači, ljepota mami, ljepota nadahnjuje. Ljepota prodaje. Iz toga onda proizlazi da je najvažnije – a što drugo nego – biti lijep/a (ovo je ironija).

Iznenađuje koliko je ukorijenjena pretpostavka da ljepota, pogotovo kod žena, automatski podrazumijeva sreću. To uvjerenje jednako je često kao što je recimo nada da se posrnulu vezu može spasiti trudnoćom, a realnost često pokaže upravo suprotno: da je dolazak djeteta predivan, ali ipak stresan događaj koji može dovesti do još jačeg razdvajanja partnera.

Pada mi sada na pamet afera Hugha Granta: on je prevario svoju tadašnju zaručnicu, glumicu Elisabeth Hurley i to s prostitutkom Divine Brown. O ukusima se ne raspravlja, ali mislim da će se svi ili skoro svi složiti da je, i dan danas zanosna Liz, bila daleko ljepša i profinjenija od Divine.

Biti svjestan svoje vrijednosti i voljeti sebe istinski i neovisno o izgledu, nije klišej, to je daleko bolja i zapravo jedina osnova za dobar život. I neka je tako, u protivnom bi to bio potpuni teror ljepote. 

Ako te osnove nema, uzalud sav dobar izgled, opet možemo najbjednije završiti jer ćemo ulaziti u odnose i dopuštati si stvari koje si ne bismo dozvolili da imamo samopoštovanja.

Osjećaj vrijednosti izgrađuje se bazno kroz odnos s majkom ili s osobom koja igra njenu ulogu. Ako se dijete osjeća voljeno, zahtijevat će kasnije u životu da se ljudi prema njemu odnose isto tako – s ljubavlju i poštovanjem. Posljedično  tome, takve će osobe onda i  živjeti u okruženju koje ih cijeni i poštuje (sjetite se opet kolike su samo lijepe žene uvijek u vezama s nekakvim idiotima ili obratno).

Ljudi inače vole imati lijepe partnere jer im tada raste socijalni rejting. Oni se ogledaju u svom partneru pa ako je taj partner lijep i poželjan onda se i onaj drugi osjeća isto tako poželjno. 

Postoje tako odnosi u kojima će muškarac omogućiti ženi da zablista, fnancirati joj operacije i oblikovati je prema svojoj želji, ali ukoliko se ona pokuša i intelektualno iskazati, doživjet će to kao prijetnju, u smislu: „Ja sam taj koji je pametan, ti samo budi lijepa.“

Ne zaprijete im zato što im to i ne smeta (barem ne dovoljno da ih ostave). Pored neuglednih partnera osjećaju se sigurno odnosno tada nema straha da će ih njihovi partneri i/li partnerice zasjeniti. Ovo, naravno, nitko neće priznati kao razlog zašto je s nekim, možda ni samome sebi. Reći će da nisu površni i da u svom partneru gledaju druge vrijednosti. Zapravo ˗ uvijek će to reći,  i u slučaju kada je to tako i kada nije. 

Kao dobar primjer mogao bi poslužiti jedan hrvatski političar koji jako drži do svog elegantnog imidža i čija supruga fizički nije niti izdaleka fizički u njegovom rangu. 

NULA FOKUSA Svoj sam rad objavila uz fotku u badiću - i eto ti dušebrižnika

Uglavnom, ima više kombinacija i razloga zašto je netko u vezi s nekim, ali ništa to nije slučajno. Ljudi se prepoznaju i povezuju nesvjesno, a ne po nekoj božanskoj i tajanstvenoj sili ili nakon što ih slučajno pogodi amorova strelica. 

Naravno, češći je slučaj da muškarci više polažu na izgled žena, nego što je to obratno: žene ipak više pažnje polažu na njihov novčanik i socijalni status.

Ne treba ni umanjivati i omalovažavati čovjekovu fizičku stranu. To je druga krajnost. Čovjek je i fizičko i duhovno biće i nije mu potrebna samo duhovna hrana. Nijedna duhovnost ne može umanjiti činjenicu da čovjeku treba voda da preživi ili seks da bi napravio djecu i da nije imun na fizičku ljepotu.     Problem je u pretjerivanju, a danas se debelo pretjeruje stavljajući izgled i sve fizičko u prvi plan. Ali kako su ljudi površni, tako im je jednostavno lakše, tako se ne moraju truditi da nešto apsorbiraju, a da ne spominjemo koliko ih nema niti intelektualni niti emocionalni kapacitet za išta drugo osim doslovno za jesti, piti i disati. 

Treba, dakle, postojati ravnoteža. Kao što postoje somatski narcisi odnosno narcisoidni ljudi koji stavljaju naglasak na fizički izgled, isto tako postoje i cerebralni narcisi (od lat. cerebrum = mozak). 

Oni se boje onoga dana kada ogledalce više neće reći  "Kraljice, ti si najljepša.". Jer neminovno će doći dan kada će reći: "Kraljice, ti si nekad najljepša bila. Sad stoput je ljepša Snjeguljica mila." Uvijek dolazi netko mlađi i ljepši.

Cerebralni narcisi diče se svojim znanjem, blistavim umom i idejama. Njihovo glavno pitanje glasi: "Ogledalo, ogledalce moje, reci mi na svijetu najpametniji tko je?!"

Mnogi umni ljudi (a među njima ima mnogo pisaca pri čemu ne mislim na poznate i manje poznate kojima drugi pišu knjige) nisu bazično ružni nego se jednostavno ne posvećuju fizičkom izgledu toliko koliko neki drugi ljudi zato što im to nije toliko bitno. Ljepota (bilo prirodna ili dorađena) traži i bar malo predanosti, zahtijeva održavanje i u tome nisu svi jednako dosljedni.

Ljudi koji se specijaliziraju biti lijepi, obično posvećuju tome i dosta vremena, a nekad to bude nauštrb drugih sadržaja. Ako na račun izgleda i profitiraju, onda ih doživljavamo kao pametne na jedan praktičan način, ali ne na način da je njihova slika i pojava prva naša pomisao na nekog genija ili nobelovca. Prva vizualna asocijacija na umne ljude još uvijek je prosječna ili čak neugledna osoba s naočalama ili bez njih.

Idealno bi bilo biti i lijep i pametan, zadovoljiti i fizički i intelektualno. Ali – tek tu zapravo nastaje problem: naime, ljudi bi još nekome oprostili da je samo lijep. OK, lijep, što će sada, nitko nije kriv/a što se rodio/la lijep/a. Ili samo pametan. Svaka čast, eto netko pametan, treba nam što više pametnih jer s procvatom plastične kirurgije dobili smo mnogo lijepih (doduše i unakaženih). Ali biti oboje istovremeno – e, to je tek neoprostivo!

O autorici: 

Zovem se Iva Kolega. Autorica sam romana "Ljubavna glad". Obozavam knjige, pisanje, ples i putovanja, a moje objave mozete pratiti na mom Facebook profilu i stranici.