To sam doživjela kao svojevrsni eksperiment osobito u svjetlu aktualnih rasprava o isticanju prvenstveno fizičkih atributa u prezentiranju samih sebe.

Usput, po broju komentara koji su popratili te rasprave, dokazali smo još jednom koje su top teme i glavne okupacije prosječnog portalskog konzumenta: kruha, kruha i igara, cica i guzica! Glavno da su novine „krive“ za nedostatak pametnijih sadržaja.
Na slici sam dakle ja. Na plaži. U kupaćem kostimu.

Nakon tog „protuprirodnog“ spajanja fizičkog i intelektualnog, inbox mi se napunio porukama kao državni proračun nakon poskupljenja cijena goriva.

„Što uopće pišeš?“ ili „Ti kao nešto pišeš?“ crna slova (pisana s upaljenim Caps Lockom) prezrivo su žmirkala s ekrana laptopa. To su primjeri pokušaja obezvrjeđivanja od strane muškaraca kojima priloženi tekst ruši koncept mene kao isključivo fizičkog objekta kakvim takvi tipovi žele doživjeti SVE žene. Da stvar bude gora, još sam i „drska“ pa sam svoju knjigu pisala u muškom licu.

Nekoliko njih mi je zamjerilo stavljanje tako „tjelesne“ slike uz tekst uz oštru napomenu da tako nepotrebno odvlačim pažnju od samog teksta. Znači ja sam „kriva“ što oni imaju koncentraciju buhe u letu? Ključno je istaknuti da su napravili to s grubošću zbog koje je takve likove lako zamisliti kako na optužbu za silovanje neke nesretnice koja je „tu večer“ nosila minicu govore: „Nisam ja kriv, to me ona izazvala!“

Ipak, među dobivenim porukama izdvajam ovu koja se ističe pismenošću, znanjem, dobronamjernošću te konačno potpunim doživljajem mene kao cjelovite osobe (ipak nije nemoguće jupiii!)

"Čitam ti izvatke iz romana sa zida zadnjih dana... Imaš dara, nema što. Ali ne mogu si sad pomoći i da ne razmišljam o tome koliko ti je uputna ova taktika da simultano daješ popratne slike. Kolebam se. S jedne strane (naravno, svjesna si učinka svoje vanjštine), slike dovlače hrpu ljudi na status, koliko ih ne bi svratilo da se objava sastoji samo od teksta. S druge strane - znam po vlastitom iskustvu - slika otežava čitanje, svaki čas remeti koncentraciju, pa si u neku ruku istovremeno i miniraš želju da tekstovi budu pročitani. Nešto kao ono s Homerom - jer od čega je oslijepio stari rapsod? Izrazio, kaže legenda, bogovima želju da vidi Ahila pod oružjem - i bogovi mu je ispunili: oslijepio od sjaja oružja i oklopa. E, tako i tvoja izdanja slikovna pored fragmenata tvog književnog izdanja: apsolutno ih želiš vidjeti i ne možeš ih se nagledati, ali te i zaslijepe svojim sjajem za koncentrirati se na još nešto. Teška artiljerija. Treba dosta truda. Bilo kako bilo, na dnu svega ostaje da se radi o dvostrukom darivanju - zbilja lijepo od tebe, to sam ti došao reći.“

Evo mog odgovora s manjim izmjenama:

„Drago mi je što misliš da imam dara. I ja se kolebam u vezi toga koliko je pametna taktika miješanja slike i teksta. Bliska osoba savjetovala me je da to ne radim odnosno da idem po sistemu „red mesa, red slanine“, ali sam najviše iz zabave odlučila za zadnje dvije objave spojiti oboje. Bar mi ne mogu reći da ne nudim ništa intelektualno iako na neadekvatan način.

Nekoliko njih mi je (ne ovako fino poput tebe) grubo spočitnulo da na taj način fizičkom pojavnošću zaklanjam vlastiti tekst. A ja? Ja sam pošla od sebe i svog načina razmišljanja u takvim slučajevima: jednostavno pogledaš sliku i poslije čitaš ili ne čitaš. Ali očito je to jednostavno meni, dok je mnogima prezahtjevno.

Sada sam samo pojačala svoje uvjerenje da bi većina ljudi da im se pruži prilika prije prevarila partnera nego ne bi kada smo tako slabi na virtualne vizualne podražaje. Kako se tek onda neki slabo odupiru žudnjama uživo pogotovo kada su pijani i(li) drogirani, kada im alkohol i(li) droga otupe osjećaj savjesti i moralnost koji ih još donekle sputavaju u trijeznom stanju...

Pomirena sam s mogućnošću da će mi i obične slike biti lajkane više od teksta jer su ljudi prvenstveno vizualni i površni i naravno dopuštam i da ih moje pisanje jednostavno ne zanima (ili moj način i stil ) kao što mene ne zanimaju članci o sportu. I stvarno mislim, sada govorim općenito, ne samo o svom primjeru, da postoji puno onih koje nikakva slika ni sila neće natjerati da išta pročitaju. Kod drugih će te fore sa slikama biti produktivnije i ipak ih potaknuti na uključivanje moždanih vijuga, a neke će samo, kako i sam kažeš, dekoncentrirati i odvratiti od teksta. Na autorima je pravo, ali i rizik i umijeće odabira načina samoprezentacije. U svakom slučaju, najljepše je, a očito i najrjeđe kada netko poput tebe uspije proći slatku i kratku agoniju dekoncentracije i prepoznati to dvostruko darivanje ako ono zaista i postoji.“

O autorici: 

Zovem se Iva Kolega. Autorica sam romana "Ljubavna glad". Obozavam knjige, pisanje, ples i putovanja, a moje objave mozete pratiti na mom Facebook profilu i stranici.