Za razliku od prošlotjedne, hladne i puste zračne luke, prije 10 godina, hrvatske se državljane izručivalo u velikom stilu - 'Uz mnogo suza rodbine, suboraca i prijatelja'
I tog je dana bio petak. U ožujku, prije točno deset godina, istog je dana, u petak, Hrvatska izručivala svoje generale. Ovog je hladnog zimskog petka, u potpunoj tišini, čak i bez najbližih članova obitelji, Njemačkoj izručen Josip Perković.
Za razliku od prošlotjedne, hladne i puste zračne luke, prije deset godina, hrvatske se državljane izručivalo u velikom stilu: 'Uz mnogo suza rodbine, suboraca i prijatelja, otpjevanu himnu i srdačan pljesak tristotinjak okupljenih, hrvatski generali Ivan Čermak i Mladen Markač otputovali su u Haag'. Citat je to iz tadašnjih dnevnih novina koje su s domoljubnom euforijom bilježile svaki korak 'heroja i mučenika'.
Zabilježeno je u novinskim tekstovima kako je na ispraćaju bio i Ljubo Ćesić Rojs 'doslovno okupan suzama'. Kako su veterani Specijalne policije poveli pjevanje hrvatske himne. I na kraju, kako je izručene, na odlasku, izljubio i vojni ordinarij, biskup Josip Jezerinac.
Nekada se izručivalo u pravom filmskom stilu. Tekstovi iz 2000. godine bilježe kako je Mladen Naletilić Tuta, iz Remetinca do zagrebačke zračne luke - prebačen helikopterom. A uz njega je letio jedan od najuglednijih domaćih psihijatara koji mu je pružao podršku i psihološku pomoć za vrijeme izručenja. Ili činjenica da su 1996, kada je Hrvatska izručivala Blaškića, s njim osobno, prije odlaska, razgovarali tadašnji predsjednik Tuđman i ministar obrane Šušak. I uvjeravali ga, kao i javnost, da će postupak biti proveden u samo 60 dana. Nesretni Blaškić u Hagu je poslije toga bio osuđen na 45 godina zatvora.
Hrvatska tako i dalje živi od izručenja do izručenja. Nekada sa crvenim tepihom i posebnim letovima, HDZ je to radio sa - puno više raskoši i stila.
