"O svima nama, pa tako i o mojem radu objektivno će progovoriti povijest", poručila je Kolinda Grabar Kitarović na oproštaju s funkcijom. Međutim, iza nje ostalo je puno krvavih tragova i mnogo političke štete.
"O svima nama, pa tako i o mojem radu", poručila je Kolinda Grabar Kitarović u oproštajnoj poruci, "jednog će dana, s potrebnim odmakom, objektivno progovoriti povijest".
Doista je simpatično što bivša predsjednica misli da će se povijest baviti njezinim mandatom.
No za nju bi bilo bolje da povijest ne progovori o tome što je radila pet godina na Pantovčaku.
Jer neke stvari s odmakom izgledat će još poraznije.
Dovoljno je samo konstatirati da će svoje najvažnije obećanje s početka mandata Kolinda ispuniti nakon odlaska s dužnosti, a to je preseljenje u Visoku ulicu. I to ne Ureda predsjednice, nego ureda bivše predsjednice.
To zvuči kao ruganje građanima, baš kako je izgledao i dobar dio njezina mandata.
Tajne službe i institucije
Povijest će zapamtiti Kolindinu još uvijek nerazjašnjenu ulogu oko formiranja Vlade 2015. godine, kada je Božo Petrov izjurio s Pantovčaka ravno u naručje Tomislava Karamarka i kad je predsjednica, puno prije isteka ustavnih rokova, krenula formirati svoju tehničku Vladu.
Povijest će se baviti - i još uvijek se bavi - njezinim micanjem Dragana Lozančića sa čela SOA-e, bez obrazloženja i argumenata, osim što je pet godina kasnije u kampanji progovorila o njegovu miješanju u političke procese. Micanje šefa tajne službe u kojeg nije imala povjerenja pomogao joj je odbaciti pitanja o vezama sa Zdravkom Mamićem i drugim osobama iz njezine VIP lože na inauguraciji.
Na što se nadovezalo Kolindino "bušenje" SOA-e koju je u kampanji optuživala za korupciju i za curenje dokumenata. Opet bez dokaza. I to predsjednica koja upravlja tajnim službama.
Predsjednica u čije ime je (navodno) dužnosnik SOA-e potjerao njezina savjetnika s Pantovčaka.
Bilo je tu i predsjedničkih pritisaka na Državno odvjetništvo, kao i pomilovanje ili odlikovanje ljudi s kojima je interesno bila povezana.
Hrvatska promovirala Kolindu
Kolinda Grabar Kitarović hvalit će se po odlasku s Pantovčaka kako je upravo ona svojim aktivnostima, putovanjima i inicijativama promovirala Hrvatsku. U stvarnosti, Hrvatska je pomogla promovirati Kolindu Grabar Kitarović.
Kroz sportske uspjehe, kroz međunarodne aktivnosti, kroz putovanja koja je Kolinda obavljala u ime Hrvatske, ali često samo za vlastitu i osobnu promociju.
Ili je sramotila Hrvatsku, kao što je bilo s onim "selfijem" ispred Bijele kuće ili natjeravanjem Donalda Trumpa po NATO summitu.
Kolinda će se hvaliti svojom promocijom žena i borbom protiv nasilja, ali povijest će zapamtiti njezino kolebanje oko Istanbulske konvencije, kao i pjevanje s Alojzom Tomaševićem dok je njegova supruga tražila pomoć i zaštitu od obiteljskog nasilja.
Kao predsjednica, Kolinda Grabar Kitarović zaklela se da će štititi Ustav, institucije i zakone. Ali kršila je Ustav pojavljujući se, nepozvana, na radnoj sjednici Hrvatskog sabora, što je bio apsolutni presedan. Ili je ignorirala institucije oko postupka za sukob interesa. Ili je skrivala informacije od javnosti, kao prilikom putovanja u Ameriku.
Da ne govorimo o tome da je kao predsjednica prijetila smjenom premijeru Milanoviću, poručivala manjinama da paze što govore ako ne žele da ih se napada, upozoravala medije da paze što pišu.
Povijesni revizionizam
Danas Kolinda poručuje kako će se njezinim mandatom baviti povijest, iako je ona bila ta koja je krivotvorila povijest ili promovirala povijesni revizionizam. Od pozdrava "Za dom spremni" kojeg je proglasila "starim hrvatskim pozdravom", preko tituliranja argentinskih ustaških emigranata "hrvatskim domoljubima", pa sve do upornog svrstavanja Hrvatske iza Željezne zavjese.
Ili izbacivanja Josipa Broza s Pantovčaka i iskazivanja razumijevanja za poglavnika Antu Pavelića.
Kolinda ne bi voljela da se takva povijest bavi njezinim mandatom.
Tu je, jasno, i Jasenovac. Dostojanstvena šutnja prilikom polaganja cvijeća, krišom i da nitko od njezinih birača to ne vidi, ali zato glasna osuda NDH u Jasenovcu u društvu izraelskog predsjednika.
Oportunizam i konformizam bili su jedna od glavnih odlika Kolindina mandata.
Bacala je savjetnike na cestu, prešaltavala se iz tabora u tabor, skakala sama sebi u usta, dodvoravala se kome god je trebala...
Američka politika
Predsjednica Republike bila je zadužena za vođenje hrvatske vanjske politike. Ali povijest koja će proučavati njezin mandat opet neće biti sigurna čiju je vanjsku politiku vodila: hrvatsku ili možda američku, u inicijativi Tri mora ili u zbližavanju s Aleksandrom Vučićem?
Svejedno, u mandatu nije uspjela ući u Bijelu kuću, niti je ukinula vize za SAD. Toliko o njezinim uspjesima.
Kolinda Grabar Kitarović bila je politički diletant, neznalica i šarlatan, a sama činjenica da se uspjela dokopati Pantovčaka govori o njezinoj prilagodljivosti, oportunizmu i spremnosti da za sebe i svoju karijeru napravi što god je potrebno.
Pa je tako i predsjedničku funkciju prilagodila sebi, svojim potrebama i interesima.
Histerija i šteta
Povijest se neće baviti mandatom Ive Josipovića jer je bivši predsjednik bio neprimjetan, bezličan i nezainteresiran. Iza sebe nije ostavio ništa, pa ni ono što bi mu se moglo zamjeriti.
Povijest bi se, međutim, mogla baviti mandatom Kolinde Grabar Kitarović već samo zbog angažmana, truda i nametljive histerije koju je projicirala na dužnosti. I koliko se više trudila, toliko je više štete učinila i krvavih tragova ostavila.
Povijala se u skladu s političkim vjetrovima, bacala benzin na već zapaljene društvene lomače, propuštala prilike da učini nešto za društvo, a ne samo za sebe, i općenito, omogućila svom nasljedniku da puno lakše započne svoj mandat.
Treba samo biti bolji od Kolinde. A to ne bi trebao biti težak zadatak. Čak ni za Zorana Milanovića.
